Taktika je plan igre individualno, grupno i kolektivno pripremljen-treniran, koji ima za cilj tokom igre protivnički plan igre nadigrati i postići gol više u toku igre, odnosno sva taktika se svodi, najjednostavnije opisano, na dva momenta igre:
1. spriječiti protivničku ekipu da postigne pogodak (odbrana-defanziva)
2.postići pogodak (napad-ofanziva)
Još kraće i jednostavnije cilj taktike je odbraniti se i postići pogodak. Uspjeh u realizaciji taktičkog plana u tijesnoj vezi je sa kondicionom pripremljenosti i tehničkom obučenosti fudbalera. Ako kondiciono ekipa nije spremna, teško će uspjevati da pokrije teren i napravi funkcionalan blok. Uvijek će neko da kasni, u odbrani se pojavljiju "pukotine" koje protivnik vješto iskoristi, kako bi postigao pogodak. Kad napadamo, ako u transformaciji ne stignemo da nastavimo napad ili završimo, nema pogodka. Svi ti nedostaci koji se pojavljuju zbog nedovoljne kondicione pripremljenosti direktno utiču na konačan ishod utakmice, odnosno rezultat. Mnogo utakmica je odigrano gdje je sve idealno pripremljeno, samo završni pas, prijem lopte, udarac po lopti kojim se trebalo postići gol nije bio kako bi trebao i sve je palo u vodu, odnosno lopta je završila na tribinama. Ako hoćemo da igramo na visokom nivo moramo da posjedujemo disciplinu, perfektnu tehhniku, savršen osjećaj za igru, zavidne kondicione sposobnosti, razumijevanje taktičkog plana, razumijevanje igre...
Sledeće faktore u pripremanj taktičkog plana morali bi uzeti u obzir:
-sposobnost i obučenost vlastite ekipe, snaga i nedostaci;
-protivnik sa svim njegovim sposobnostima i nedostacima;
-taktički plan protivnika;
-pozicija na tabeli;
-trenutni rezultat;
-neke od standardnih situacija, slobodan udarac, indirektan udarac, udarac iz ugla...
-vremenski uslovi, velika toplota, kiša, vjetar...
-teren za igru, mnogo tvrd, nakvašen, blatnjav,..
-veličina terena;
Igrač u toku igre mora biti maksimalno koncentrisan na protivničkog igrača, igrače koji ulaze u njegov prostor koji brani ili napada,brzo da analizira novonastalu situaciju i da onda donese, na osnovu svog iskustva i trenutnih sposobnosti, najpovoljniji plan kojim će nastalu situaciju riješiti u svoju korist, korist svoje ekipe.
Taktiku možemo podijeliti na na više načina. Prva podjela bi bila na:
-opštu taktiku (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
-specijalnu taktiku (protivnika i njegove sposobnosti, trenutni rezultat, vremenski uslovi, standardne situacije).
Na osnovu posjeda lopte taktiku dijelimo na:
-taktiku odbrane (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
-taktiku napada (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
Poznati njemački trener Sepp Herberger (tvorac čuda iz Berna na Svjetskom prvenstvu 1954 godine) svoja iskustva sa taktikom je sveo na nekoliko pravila:
-prilikom driblinga uvijek tijelo između lopte i protivnika postaviti, kako bi štitio loptu njime;
-držati rastojanje od saigrača kako bi mogao kreirati slobodan prostor i iskoristiti ga;
-lopta nesmije odbiti se od tla, po mogućnosti odmah je staviti pod kontrolu;
-u susret lopti uvijek ići;
-loptu ne puštati da prođe pored.
Međutim, napomenuo je da se može u određenim situacijam igre i drugačije postupiti. Što pojednostavljeno znači da postoje pravila koja bi trebali da poštujemo, a u određenim situacijama igre i nemoramo, kreativni igrači su ti koji uglavnom ruše pravila i kodekse taktike. Od jednostavne situacije stvaraju komplikovanu, ali za njih i dalje jednostavna situacija. Rušenje taktičkog plana počinje uvijek pojedinac!
Slike uzete sa Google
1. spriječiti protivničku ekipu da postigne pogodak (odbrana-defanziva)
2.postići pogodak (napad-ofanziva)
Još kraće i jednostavnije cilj taktike je odbraniti se i postići pogodak. Uspjeh u realizaciji taktičkog plana u tijesnoj vezi je sa kondicionom pripremljenosti i tehničkom obučenosti fudbalera. Ako kondiciono ekipa nije spremna, teško će uspjevati da pokrije teren i napravi funkcionalan blok. Uvijek će neko da kasni, u odbrani se pojavljiju "pukotine" koje protivnik vješto iskoristi, kako bi postigao pogodak. Kad napadamo, ako u transformaciji ne stignemo da nastavimo napad ili završimo, nema pogodka. Svi ti nedostaci koji se pojavljuju zbog nedovoljne kondicione pripremljenosti direktno utiču na konačan ishod utakmice, odnosno rezultat. Mnogo utakmica je odigrano gdje je sve idealno pripremljeno, samo završni pas, prijem lopte, udarac po lopti kojim se trebalo postići gol nije bio kako bi trebao i sve je palo u vodu, odnosno lopta je završila na tribinama. Ako hoćemo da igramo na visokom nivo moramo da posjedujemo disciplinu, perfektnu tehhniku, savršen osjećaj za igru, zavidne kondicione sposobnosti, razumijevanje taktičkog plana, razumijevanje igre...
Sledeće faktore u pripremanj taktičkog plana morali bi uzeti u obzir:
-sposobnost i obučenost vlastite ekipe, snaga i nedostaci;
-protivnik sa svim njegovim sposobnostima i nedostacima;
-taktički plan protivnika;
-pozicija na tabeli;
-trenutni rezultat;
-neke od standardnih situacija, slobodan udarac, indirektan udarac, udarac iz ugla...
-vremenski uslovi, velika toplota, kiša, vjetar...
-teren za igru, mnogo tvrd, nakvašen, blatnjav,..
-veličina terena;
Igrač u toku igre mora biti maksimalno koncentrisan na protivničkog igrača, igrače koji ulaze u njegov prostor koji brani ili napada,brzo da analizira novonastalu situaciju i da onda donese, na osnovu svog iskustva i trenutnih sposobnosti, najpovoljniji plan kojim će nastalu situaciju riješiti u svoju korist, korist svoje ekipe.
Taktiku možemo podijeliti na na više načina. Prva podjela bi bila na:
-opštu taktiku (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
-specijalnu taktiku (protivnika i njegove sposobnosti, trenutni rezultat, vremenski uslovi, standardne situacije).
Na osnovu posjeda lopte taktiku dijelimo na:
-taktiku odbrane (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
-taktiku napada (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
Poznati njemački trener Sepp Herberger (tvorac čuda iz Berna na Svjetskom prvenstvu 1954 godine) svoja iskustva sa taktikom je sveo na nekoliko pravila:
-prilikom driblinga uvijek tijelo između lopte i protivnika postaviti, kako bi štitio loptu njime;
-držati rastojanje od saigrača kako bi mogao kreirati slobodan prostor i iskoristiti ga;
-lopta nesmije odbiti se od tla, po mogućnosti odmah je staviti pod kontrolu;
-u susret lopti uvijek ići;
-loptu ne puštati da prođe pored.
Međutim, napomenuo je da se može u određenim situacijam igre i drugačije postupiti. Što pojednostavljeno znači da postoje pravila koja bi trebali da poštujemo, a u određenim situacijama igre i nemoramo, kreativni igrači su ti koji uglavnom ruše pravila i kodekse taktike. Od jednostavne situacije stvaraju komplikovanu, ali za njih i dalje jednostavna situacija. Rušenje taktičkog plana počinje uvijek pojedinac!
Slike uzete sa Google