Održavanje stabilnog položaja tijela, suprostavljanja gravitacionim silama u različitim položajima i pokretima predstavlja motoričku sposobnost koja se naziva ravnoteža. Sposobnost koja je kompleksna, jer u sebi sadrži psihološke, fiziološke i biomehaničke komponente.
Svjesno ili nesvjesno, u stanju mirovanja ili kretanja, cikličnog ili acikličnog kretanja uključena je sposobnost održavanja ravnoteže u datim okolnostima.
U organizmu funkciju prenošenja nadražaja do senzornog područja u tjemenom režnju kore velikog mozga koja omogućava održavanje ravnoteže vrše receptori. Znači receptori su stanice koje se nalaze u mišićima, zglobovima i tetivama i prenose nadražaj. Veoma važan receptor je koji registruje smjer djelovanja sile gravitacije i sile koja nastaje ubrzanjem i usporenjem, prilikom promjene brzine kretanja. Najčešće se pominje u održavanju ravnotež tijela vestibularni receptor u unutrašnjosti uha. Međutim, za održavanje ravnoteže značajni su unutrašnji i spoljni receptori.
Koeficijent urođenosti je veoma visok. Sa razvojem treba početi još u predškolskom uzrastu djece.
Ravnotežu možemo podijeliti na osnovu položaja i stavova tijela prilikom izvođenja motoričkog kretanja:
-stabilna, razni položaji tijela u visu. Oslonac je iznad težišta tijela.
-labilna, kada se sportista kreće po čvrstom tlu. Tijelo je iznad tačke oslonca.
-indiferentana, rijetko je prisutna u sportskim aktivnostima, osim gimnastike. Težište tijela u tački oslonca.
Za većinu sportskih grana, tako i za fudbal su bitni stabilni i labilni ravnotežni položaji. Pošto na održavanje ravnoteže imaju uticaj i fotoreceptori, ravnotežu možemo podijeliti na:
-na ravnotežu sa vizuelnim kontaktom (otvorenih očiju)
-na ravnotežu bez vizuelnog kontakta (zatvorenih očiju)
Na osnovu kretanja bi mogli dalje ravnotežu podijeliti na:
-statičku ravnotežu, kad tijelo miruje i sile koje djeluju na narušavanje ravnotežnog položaja tijla i sile koje održavaju u ravnoteži položaj tijela su izjednačene
-dinamička ravnoteža, kada se tijelo kreće ciklično ili aciklično, i mijenjanjem položaja tijela u kretanju, naginjanjem naprijed, nazad ili u stranu održava tijelo u ravnotežnom položaju i produžuje kretanje.
Statička i dinamička ravnoteža su značajno povezani sa motoričkim sposobnostima koordinacijom i sangom.
Slike uzete sa Google
U organizmu funkciju prenošenja nadražaja do senzornog područja u tjemenom režnju kore velikog mozga koja omogućava održavanje ravnoteže vrše receptori. Znači receptori su stanice koje se nalaze u mišićima, zglobovima i tetivama i prenose nadražaj. Veoma važan receptor je koji registruje smjer djelovanja sile gravitacije i sile koja nastaje ubrzanjem i usporenjem, prilikom promjene brzine kretanja. Najčešće se pominje u održavanju ravnotež tijela vestibularni receptor u unutrašnjosti uha. Međutim, za održavanje ravnoteže značajni su unutrašnji i spoljni receptori.
-stabilna, razni položaji tijela u visu. Oslonac je iznad težišta tijela.
-labilna, kada se sportista kreće po čvrstom tlu. Tijelo je iznad tačke oslonca.
-indiferentana, rijetko je prisutna u sportskim aktivnostima, osim gimnastike. Težište tijela u tački oslonca.
Za većinu sportskih grana, tako i za fudbal su bitni stabilni i labilni ravnotežni položaji. Pošto na održavanje ravnoteže imaju uticaj i fotoreceptori, ravnotežu možemo podijeliti na:
-na ravnotežu sa vizuelnim kontaktom (otvorenih očiju)
-na ravnotežu bez vizuelnog kontakta (zatvorenih očiju)
-statičku ravnotežu, kad tijelo miruje i sile koje djeluju na narušavanje ravnotežnog položaja tijla i sile koje održavaju u ravnoteži položaj tijela su izjednačene
-dinamička ravnoteža, kada se tijelo kreće ciklično ili aciklično, i mijenjanjem položaja tijela u kretanju, naginjanjem naprijed, nazad ili u stranu održava tijelo u ravnotežnom položaju i produžuje kretanje.
Statička i dinamička ravnoteža su značajno povezani sa motoričkim sposobnostima koordinacijom i sangom.
Slike uzete sa Google
