Za dječake koji počinju da treniraju fudbal u ovom uzrastu, fudbal i nije neka novost, jer većina njih je već sa svojim drugarima igrala fudbal u školi ili u dvorištu i već imaju neka početna iskustva. Znaju da se fudbal igra na dva gola i da je lopta okrugla, da često "nesluša", ne ispunjava njihove želje... Čuli su za neke vrhunske igrače i već su u dresa svog idola.
Djeca u ovom uzrastu vole da se takmiče, da se mjere sa drugom djecom, da pobjeđuju, postižu golove, da driblaju, odbijaju loptu na gol... Treneri bi trebali da omoguće svakom djetetu da dođe do pobjede, i da se osjeća kao pobjednik. Igre treba da budu na sa malim brojem igrača igrane, jer tako će doći do izražaja njihova prirodna želja za igrom i nadmetanjem, gdje će imati priliku da budu u kontaktu sa loptom mnogo više nego kad je veći broj djece u igri.
U ovom uzrastu djeca su puna energije, ta energija mora izaći iz njih. Pauze između dvije igre nebi trebale biti duge. Izbjegavati duga objašnjavanja i stojanje djece, odnosno prekidanje igre i držanje "predavanja" kako bi to trebalo da se igra. Ona su došla da se igraju, i to je njihovo pravo! Djeca imaju samo 7 ili 8 godina normalno je da sve nemogu odmah razumjeti. Koncentracija je na niskom nivou. Zato treba voditi računa o izboru igara i vježbi, jer one moraju biti prilagođena njihovom uzrastu Optimalne za njihov biološki razvoj. Vježbe i igre moraju da zahtijevaju mnogo različitih kretanja koja se izvode sa loptom ili bez lopte. Slikovito objašnjavanje vježbe i igre mnogo više će privući pažnju djece, još ako tome dodate pokrete ruku ili tijela biće pun pogodak, jer će probuditi dječiju maštu.
Kritike nisu dobro došle, i ako većina djece vidi trenera kao svog druga i prijatelja koji je uvijek tu ako zatreba! "Treneru kopačka se odvezala, treneru flašicu sa vodom ne mogu da otvorima, treneru udario sam se kad sam pao, treneru udario me u nogu ovde, treneru mogu li ja...." To su samo neka pitanja koja ćete svaki trening slušati, ali i to je sastavni dio trenerskog posla. Većina djece nakon kritike djeluju bezvoljno, razočarano, nezainteresovano, tužno, isključuju se iz igre... U tom slučaju treba iskoristiti prvu priliku da se javno pohvale za nešto što su dobro u radila prije kritiki, kako bi motivisali da nastavi sa igrom i da shvati da je kritika sastavni dio procesa obrazovanja kao i pohvala, samo što pohvala ljepše zvuči u njihovim ušima.
Djeca u ovom uzrastu vole da se takmiče, da se mjere sa drugom djecom, da pobjeđuju, postižu golove, da driblaju, odbijaju loptu na gol... Treneri bi trebali da omoguće svakom djetetu da dođe do pobjede, i da se osjeća kao pobjednik. Igre treba da budu na sa malim brojem igrača igrane, jer tako će doći do izražaja njihova prirodna želja za igrom i nadmetanjem, gdje će imati priliku da budu u kontaktu sa loptom mnogo više nego kad je veći broj djece u igri.
U ovom uzrastu djeca su puna energije, ta energija mora izaći iz njih. Pauze između dvije igre nebi trebale biti duge. Izbjegavati duga objašnjavanja i stojanje djece, odnosno prekidanje igre i držanje "predavanja" kako bi to trebalo da se igra. Ona su došla da se igraju, i to je njihovo pravo! Djeca imaju samo 7 ili 8 godina normalno je da sve nemogu odmah razumjeti. Koncentracija je na niskom nivou. Zato treba voditi računa o izboru igara i vježbi, jer one moraju biti prilagođena njihovom uzrastu Optimalne za njihov biološki razvoj. Vježbe i igre moraju da zahtijevaju mnogo različitih kretanja koja se izvode sa loptom ili bez lopte. Slikovito objašnjavanje vježbe i igre mnogo više će privući pažnju djece, još ako tome dodate pokrete ruku ili tijela biće pun pogodak, jer će probuditi dječiju maštu.
Kritike nisu dobro došle, i ako većina djece vidi trenera kao svog druga i prijatelja koji je uvijek tu ako zatreba! "Treneru kopačka se odvezala, treneru flašicu sa vodom ne mogu da otvorima, treneru udario sam se kad sam pao, treneru udario me u nogu ovde, treneru mogu li ja...." To su samo neka pitanja koja ćete svaki trening slušati, ali i to je sastavni dio trenerskog posla. Većina djece nakon kritike djeluju bezvoljno, razočarano, nezainteresovano, tužno, isključuju se iz igre... U tom slučaju treba iskoristiti prvu priliku da se javno pohvale za nešto što su dobro u radila prije kritiki, kako bi motivisali da nastavi sa igrom i da shvati da je kritika sastavni dio procesa obrazovanja kao i pohvala, samo što pohvala ljepše zvuči u njihovim ušima.
