Adolescencija

Biološki razvoj djece u ovom uzrastnom dobu je okarakterisan kao period "bure i oluje". To je period tranzicije, period između djetinstva i zrelosti, peiod eksperimentisanja koji prati suprostavljanje svakom autoritetu. Period neopredeljenih i zbunjenih buntovnih osoba.S.Freud je reako da adolescencija je genitalni stadijum, razdoblje u kojem se ponovo bude instinktivni nagoni i premještaju se u genitalno područje tijela te tako rezultiraju psihološkim konfliktom i nestabilnim nepredvidljivim ponašanjem."

 G.Stanley Hall je adolescenciju opisao kao kaskadu instiktivnih strasti, fazu rasta koja je toliko turbulentna da nalikuje na razdoblje u kojem su ljudi evoluirali od divljaka u civilizovano biće!
Socijalna okolina ima veliki uticaj na ponašanje u adolescenciji.
Biološke promjene su univerzalne, i nalazimo ih kod svih primata i u svim kulturama, dok unutrašnji stresovi i socijalna očekivanja koja ih prate skloni su izazvati osjećaj nesigurnosti, sumnje u sebe, u druge i razočaranje generalno kod svih adolescenata.
Neka od obilježja adolescencije su:
-pojačano hormonsko lučenje (testosteron i estrogen) koji ubrzavaju metaboličke procese;
-pojava sekundarnih polnih karakteristika;
-razvoj skeleta, naglo povećanje visine i težine;
-sposobnost apstraktnog mišljenja;
-veća fleksibilnost u ličnom mišljenju (u ranoj adolescenciji djeca starosti od 12/13 godina razmišljaju isključivo crno ili bijelo, dobro ili loše, treće ne postoji, međutim sa 14/15 godina pogledi se mijenjaju i "djeca" mogu da realnije zaključke izvode);
-pojavljuje se dimenzija budućnosti;
-pojavljuje se dimenzija mogućeg.

Teško je govoriti o jasno definisanoj uzrastnoj granici kad počinje a kad se završava adolescencija.
Po jednim istraživačima adolescenciju možemo u tri starostna razdoblja podijeliti:
-rana adolescencija od 12-15 godine života;
-srednja adolescencija od 15-21 godine života;
-pozna ili kasna adolescencija od 21-25/26 godine života.
Drugi istraživači određuju početak i kraj adolescencije na osnovu dva kriterija:
-biološkog razvoja (razvoj polnih organa, rast...);
-socijalnih obilježja (pronalaženje posla, partnera, zasnivanje porodice, obično se uzimaju kao obilježje koje označava završetak adolescencije).
Međutim, najviše ima autora koji neke "granice" postavljaju na periode biološkog razvoja od:
-12 do 15 godina života, rana asolescencija
-15 do 17 godine života, srednja adolescencija
-17 ... godine života, pozna ili kasna adolescencija

Svaka ova gore navedena podjela može da se osporava ili brani sa izgovorom da je to upravo tako, sa činjenicam naravno da se još više osnaži tvrdnja o adolescentnim "granicama", a u suštini svi imaju prava!!!
Za tenera je bitno da stanje adolescenta razumije i da pravilno postupi:
Na početku adolescencije velika osjetljivost je na svoj fizički izgled, na komentare odraslih, svojih drugara. Nastaju promjene u odnosu prema roditeljima, prema svojim vršnjacima, ali najviše prema samom sebi, jer primjećuju promjene kako one fizičke tako i psihčke koje se ne zadrživo dješavaju.
Adolescenti su "razvučeni" između želje i stvarnosti. Nisu još zrele osobe ali žele da ih tako prihvate, ali rado bi nekad da su i djiete. Zbog toga dolaze u sukob sa okolinom koja ih ne razumije. Preko noći dijete ne može postati zrela osoba. Osobe za koje smo se do juče brinuli da li su uradili zadaću, i vozili ili vodili u školu, birali odjeću i obuću, odjednom postati odgovorne, da su sigurne šta hoće, da mogu sama nezavisno upravljati svojim životom, da su potpuno samostalna...

Treba imati mnogo razumijevanja, ljubavi i strpljenja, što će se kasnije pokazati kao "prava stvar", i bićete mnogo srećni zbog toga, jer u ovoj fazi stvara se stabilan identitet, u suprotnom adolescent može imati probleme u kasnijem periodu razvoja. Može doći do lošeg prilagođavanja u nošenju uloge odrasle-zrele osobe.