Socijalno kompetentno dijete

Naučna istraživanja su dokazala da djeca koja učestvuju u organizovanim sportskim aktivnostima, ako posmatramo generalno, su zdravija, postižu bolji uspjeh u školi, više su timski orjentisani i posjeduju razvijenije socijalne vještine, manje konzumiraju alkohol, cigarete i droge...

U prvim godinama života za dijete su najvažniji odnosi u porodici, dok u kasnijem periodu odrastanja važnu ulogu ima odnos sa vršnjacima. 
Međutim, za razvoj socijalne kompetencije dijeteta veoma važnu ulogu ima nastavnik. Škola i razred, sportski kolektiv i sastav-ekipa u kojoj trenira  i nastupa na turnirima, utakmicama omogućuje razvoj socijalne vještine, jer se ostvaruje kontakt sa svojim vršnjacima, starijim i mlađim od sebe, sa većim stepenom usvojenih ili ne usvojenih socijalnih vještina. 
Socijalno kompetentna djeca uvijek mogu da odgovore na neprihvatljivo ponašenje njihovih saigrača, protivničkih igrača, svojih vršnjaka.
Prosocijalno ponašanje predstavlja vid moralnog postupanja koji uključuje društveno  poželjno ponašanje, kao što su dijeljenje s drugima, saradnja i pomaganje, uključujući i tješenje i brigu o drugima (Eisenberg i Mussen, 1989). 
Prosocijalno ponašanje je svaki oblik ponašanja s namjerom povećanja dobrobiti druge osobe (Shaffer  i Kipp, 2010).Izgradnja kvalitetnih odnosa s drugim ljudima i samim sobom doprinosi zdravom razvoju dijeteta. Sposobnost dijeteta da  kontroliše egocentrično, impulzivno i neprimjerno ponašanja je rezultat usvojenih socijalnih vještina. 
U sticanju te sposobnosti sport ima veliki doprinos, jer kroz razna takmičenja dijete stekne sposobnost kontrole emocija, kad igra protiv jačih nauči da savlada strah, ako mora da izađe iz igre ili ne počinje utakmicu kao "starter" shvati da ljutnji nema mjesta, jer i drugi treba da dobiju priliku da pokažu šta znaju. Frustracija nakon izgubljenog finala, ništa nije promijenila, u finalu nismo ni nakon toga pobijedili...
Dokazano je da se socijalna kompetencija podstiče odgojem koji sadrži kombinaciju topline i nadzora, hrabrenja i komunikacije, maksimalnu podršku i poštovanje uz postavljanje jasnih granica što, u tom slučaju, dovodi dijete do velikog  samopouzdanja i socijalne kompetencije. Navešću par citata, koji sami po sebi mnogo govore:

"Odgoj koji se sastoji samo na zahtjevima i savjetima, a ne na primjerima slab je odgoj." Jan Amos Komensky 
"Odgoj je važniji od obrazovanja, odgajati... ni suca ni vojnika, nego čovjeka."Jean-Jacques Rousseau.
"Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje - ono je najplemenitije; odgoj - on je najlakši; iskustvo - ono je najneugodnije."  Konfučije.
U porodici dijete treba podržavati, podsticati i hvaliti, sa time se postiže da dijete ima  jedan pozitivan odnos sa roditeljima. Dijete stvara pozitvnu sliku o samom sebi i prosocijalno se ponaša i razvija pozitivno socijalno funkcionisanje. U suprotnom, djeca pokazuju agresivnost i neprijateljstvo prema drugima, nepoštovanje i nizak nivo prosocijalnog ponašanja.
Socijalne kompetencije možemo podijeliti na sledeće kompetencije:
-sposobnost izgradnje dobrih odnosa
-sposobnost saradnje
-sposobnost upravljanja sukobima i njihovog rješavanja.
Socijalne kompetencije su složene građe i čine ih više specifičnih vještina, ali one se mogu naučiti, što znači mogu se razvijati. Sport je jedan od mogućih načina razvijanja djeteta u svakom pogledu. Učinite na vrijeme najbolje za vaše dijete.