Socijalna kompetencija obuhvata način na koji dijete koristi vještine u odnosu s drugima. Stabilna socijalna kompetencija doprinosi zdravom razvoju djece, izgradnji kvalitetnih odnosa s drugim vršnjacima i samim sobom.
Socijalna vještina se odnosi na specifično ponašanje djeteta: -nenasilno rješavanje sukoba, -tolerantnost, -samouvjerenost, -samosvjesnost, -upornost ...
Kompetencija obuhvata odnos prema sebi i svojim osjećanjima, odnos prema drugima, odnos prema njihovim osjećajima i potrebama, kompetencija je način na koji dijete koristi vještine u odnosu s drugima.
U nastavku je orginalni tekst od Dora Kralj, prof.socijalni pedgog, koja je navela primjere kao roditelji mogu da pomognu svojoj djeci, ali je isto tako bitno za trenere, jer i oni moraju da budu aktivno uključeni u stvaranje socijalno kompetentnog djeteta, koje će moći uspješno da prihvati socijalne vještine i primjeni u praksi-svakodnevnom životu.
• Toplim i podržavajućim odgojem
• Jačanjem samopouzdanja djeteta – samopouzdana osoba djeluje, aktivna je i zna ostvariti što želi. Znači, samopouzdanje omogućuje bolju interakciju s drugim osobama, a time i unaprjeđuje socijalnu kompetenciju
• Učenjem socijalnih vještina (komunikacijske vještine, vještine nenasilnog rješavanja sukoba, vještine donošenja odluka i rješavanja problema itd.)
• Omogućavanjem djetetu druženja s vršnjacima – djetetu je potrebna interakcija s drugom djecom kako bi oponašala, isprobavala i uvježbavala socijalne vještine
• Igranjem - dijete uči socijalne vještine kroz igru s drugom djecom, ali isto tako puno nauči i kroz igru s roditeljima
• Modelom uvažavanja različitosti i tolerancije prema drugima
• Podrškom djetetu kako se nositi s neugodnim emocijama – razumijevanjem za izražavanje emocija kao što su strah, ljutnja i tuga. Važno je djetetu biti model poželjnog nošenja s emocijama
• Razgovorom o socijalnim odnosima, vrijednostima i emocijama drugih ljudi – npr. tijekom čitanja priča postavljajući djetetu pitanja poput: “Što misliš kako se on/ona osjeća?” “Kako bi se ti osjećao/la da se to tebi dogodilo?” Tako dijete uči o empatiji.
• Ukazivanjem da svako ponašanje ima posljedice, pa tako i emocije imaju uzroke –povezivanje ponašanja s ishodom pomaže djeci u razvoju empatije te ih uči da njihovo ponašanje prema drugima dovodi do njihovih reakcija, a tako i ponašanje drugih prema njima dovodi do reakcija (emocija) kod njih samih.
Slike uzete sa Google
