Pubertet

Zašto mi se neke stvari događaju, šta se to meni, na meni. u meni događa? Samo su neka pitanja od milion koja nam prolaze kroz glavu a nismo sigurni koji je tačan odgovor. Imamo 12-13 godinu života, pokušavamo da budemo bitni, važni, svoje mišljenje da imamo i svoj stav, a mišljenje brzo mijenjamo! Pokušavamo da preko noći odrastemo, i da budemo mnogo stariju nego što jesmo. Najkraće rečeno počelo je novo razvojno razdoblje u našem životu. Pubertet, adolescencija!!!

Možemo pročitati mnogo tekstova o, kako neki kažu, pubertetu ili adolescenciji, mada ta dva pojma, i ako su upotrebljavana u kontekstu iste stvari, odnosno obilježavanja istog razvojnog razdoblja dijeteta, bitno se razlikuju.
Pubertet obilježava perio bioloških (anatomsko-fizioloških) promjena koje se javljaju na početku drugog desetljeća ljudskog života i završavaju se punom polnom zrelošću i sposobnosti razmnožavanja.
Adolescencija obuhvata psihičke promjene koje prate razvoj tijela u periodu puberteta, počinje početkom puberteta i završava se formiranjem identiteta.
Zbog životnog standarda koji je mnogo bolji nego u prošliim vremenim, prije 20-tak i više godina, moguće je kod sedmogodišnjih djevojčica i kod devetogodišnjih dječaka da se pojave prvi znaci puberteta. Pošto pubertet ne počinje kod svih dječaka i djevičica u isot vrijeme, nekome prije, nekom kasnije, a nekome na "vrijeme", treba voditi računa kod selektiranja djece, da nebi neke dječake ili djevojčice zbog njihovog kasnijeg biološkok razvoja proglasili ne talentovanim ili ne perspektivnim fudbalerom-sportistom. Roditelji moraju biti jako strpljivi, tolerantni, da podržavaju svoju djecu kako se ona ne bi udaljila od njih, što je teško u kasnijem periodu popraviti. Ženski fudbal je u zamahu, i bio bi još bolji da nema roditelja koji svoje kćerke ubjeđuju kako to nije sport za njih?!Treneri takođe moraju imati kao i roditelji strpljenje, toleranciju, motivisati, podržavati djecu, jer su i oni jedna "karika" u lancu vaspitanja i obrazovanja djece, čije je prvi cilj stvoriti zdravu prosocijalnu ličnost.

Djevojčice ulaze u pubertet ranije od dječaka, u prosjeku oko 12 godine, međutim, brzo povećanje visine i težine se zapaža već u starosti od 10,5 godina. Kod djevojčica kod kojih počinje ranije pubertet od njihovih vršnjakinja često se pojavljuju osjećaj potištenosti, tjeskobe i poremećaja u ishrani. Obično djevojčice koje dobiju "ciklus" ranije od svojih vršnjakinja budu sklone debljanju u odrasloj dobi, u prosjeku postižu lošiji uspjeh u školi, problematično ponašanje i uživaju u konzumiranju alkohola ili droge, pušenju cigareta. Uzrok je najvjerovatnije njihovo nesnalaženje u novonastaloj situaciji-okruženju, jer zbog svog vanjskog izgleda budu ogovarane od svojih vršnjakinja koje nisu još došle na taj stepen biološkog razvoja;  stariji dječaci im prilaze, govore sebi da  nisu više male djevojčice, uporno se trude da budu odrasle osobe i ako to još nisu, nedostatak samopouzdanja... Roditelji i treneri moraju djevojčicama davati neprekidno podrudršku, kako bi postale svjesne same sebe, kako bi imale više samopouzdanja, kako bi se osjećale sigurnije. Emocionalnu bliskost će ipak tražiti sa najboljom prijateljicom, bar upočetku, jer o mnogim događajima još uvijek neće imati hrabrosti da pričaju sa roditeljima. Zatvaranje u sobu i slušanje neke "nove" muzike, gledanje neprikidno u mobilni telefon,  pisanje dugih poruka "romana", "fejs" i druge socijalne mreže, sjedenje i gledanje u jednu tačku, to je sve obilježje procesa odrastanja. 

Za razliku od djevojčica kod dječaka pubertet počinje oko 14 godine, a ubrzani rast u visinu i težine počinje oko 12,5 godina, promjena glasa, pojava dlaka na licu, povećan rad hipofize i lučenje spolnih hormona... Dječaci kod kojih je pubertet počeo ranije od njihovih vršnjaka su od drugih dječaka gledani kao "stariji brat", i imaju  prednost u odnosu na druge dječake koji nisu na tom nivou biološkog razvoja, međutim, kod njih su primjećeni simptomi depresije i problematičnog ponašanje, dok, kod dječaka kod kojih kasnije počinje pubertet, koji kasnije sazrijevaju, imaju malo samopouzdanja iz tog razloga što njihovi drugari imaju već dlake po licu, po neki već i djevojku, a oni nisu na tom nivou biološkog razvoja, ali je značajno napomenuti da ti dječaci u kasnijem periodu života, tako su pokazala istraživanja, imaju više kreativnosti, tolerantniji su, boljim komunikacijskim vještinama raspolažu...

U ovom periodu zbog povećane agresivnosti, sklonosti opštem negativizmu, velike osjetljivosti i razdražljivosti, rastresenosti sukobljavanje sa svojim vršnjacima, nastavnicima, roditeljima, braćom i sestrama je "normalna" pojava, ali "grupašenje" je  sa istomišljenicima. To je period kad dječaci u nedostatku svog identiteta mogu da zalutaju u društveno nezdrave grupe i dođu u sukob sa zakonom. Obično su to dječaci koji nisu imali dovoljno razumijevanja, podrške, vremena za njihove probleme od strane svojih roditelja u prvom redu, a zatim nastavnika i trenera. Mnogo strpljenja, razumijevanja, vremena na raspolaganju moramo imati, podariti tim pola-pola, pola dječacima-pola odraslima.Sa ovim hoću reći da trener mora da se spusti na nivo dječaka  kako bi mogao da ga razumije i pomogne kao osoba koja je sve to već davno prošla, a isto tako kad dječak priča kao odrasli moramo ga saslušati i uvažiti njegovo mišljenje,ali mu ukazati kako bi bilo bolje, a to bolje se značajno razlikuje. 
Nesrazmejeran rasta tijela u ovom razdoblju dovodi do nedostatka snage prilikom opterećenja, jer tijelo nemože dovoljno da proizvede energije za njegovo maksimalno pokretanje-ubrzanje, ako uzmemo u obzir visinu odnosno dužinu koraka, zbog toga su smanjene koordinacione sposobnosti, preciznost pokreta je narušena, ali isto tako je moguće razvijati aerobne sposobnosti. 

Pošto je motivacija za vježbanje ne baš na visokom nivou, važno je prilikom pripreme treninga u njogovu strukturu uvrstiti vježbe za učenje novih elemenata, uvježbavanje novih elemenata i igranje, i pri tome, opterećenje nesmije preći granicu optimalnog, jer prekoračenje optimalnog opterećenja dovodi do gubljenja dječaka-sportiste, odnosno do njegovog samoisključenja iz organizovanih sportskih aktivnosti. Trener treba da pokuša kroz individualne razgovore, ako se tako nešto dogodi, da otkloniti nastali problem, što nimalo nije jednostavno sa dijecom u pubertetu, i nije uvijek garantovan uspjeh razgovora!
Pažnja, tolerancija, podrška, razumijevanje, dovoljno vremena za razgovore i već smo na pravom putu, jer djeca su kao cvijet, ako ih njeguješ i paziš izrast će u jedan divan cvijet!!!