P r a v i l a
Teren je određivao slobodni
prostor koji je bio na raspolaganju, s tim što se vodilo računa koliko nas ima.Razmak između golova je bio najčešće 20 koraka. Dužinu terena je uvijek određivao lošiji igrač, slabiji fizički, nejači, jer time je
on tražio sebi prednost, mada je to rijetko urodilo plodom.Širina terena je bila različita, ako je bilo više
prostora moglo se igrati šire, ako nije igralo se koliko ima, 10-15 koraka...
Penal sa 3 m. Položaj igrača koji brani gol sa 3 m. |
Lopta izvan terena. Lopta kada je izbačena izvan dogovorenih uzdužnih linija terena, ako ih je bilo, vraćana je u igru spuštanjem iz ruke u teren onog koji je otišao po izbačenu loptu. Ako je izašla na poprečnoj granici terena, zamišljenoj granici, jer nije bilo linija, vraćala se kao i sa uzdužne linije, spuštanjem u teren iz ruke sebi ili dodavanje kotrljanjem saigraču, najbliži protivnički igrač morao je da bude najmanje 3 koraka od linije i igrača koji izvodi ubacivanje lopte u igru. Ako je zadnji loptu igrao odbranbeni igrač, napadačka ekipa dobija 1 korner. Kad skupe 3 kornera izvode kazneni udarac „penal“.
„Penal“ se izvodio po dogovoru
na više načina: - sa tri metra, - sa pola terena, - od gola.
Izvođenje "auta" rukom, dodavanje saigraču ili spuštanjem sebi lopte |
Unutrašnjom stranom stopala izvođenje "penala" sa 3 m. |
Sa pola terena „penal“ se izvodi tako
što se dogovore gdje je sredina terena, ili izvođač postavlja loptu gdje on
misli da je sredina terena, a protivnička ekipa određuje na koji gol će da se
odbija lopta. Gol se može postići samo po tlu kotrljajućom loptom, ne važi
pravilo do visine koljena ili visine predmeta koji je veći od visine koljena. Sa
sredine terena se izvodilo u slučaju kada je teren bio veći dimenzija. Pošto
sredina terena nije imala nikakvih linija, jer sem golova sve ostalo je bilo u
mašti-zamišljene linije na osnovu kojih se igralo, izvođač je postavljao
loptu na sredinu terena, gdje je on predpostavio da se nalazi, a ekipa koja je
skrivila „penal“ mogla je da odredi gol na koji će se lopta odbijati. Tako da
se dešavalo da izvođač koji nije odredio dobru daljino od gola protivnika mora
odbijati loptu na svoj vlastiti gol, jer je bila procjena protivničke ekipe da
je taj gol dalji od lopte nego njihov vlastiti. Naravno ako je postignut gol se
priznaje i vraća se lopta ponovo protivniku.
Od gola „penal“ se izvodi iz
vlastitog gola sa linije. Isto kao i u predhodnom izvođenju, pogodak se broji
ako lopta pređe gol liniju kotrljajući se po tlu. Ti „penali“ od gola su se
izvodili kad teren za igru nije bio velikih dimenzija i ako je još neravno, svi
su se odlučivali za „kaznu“ od gola radije nego sa 3 metra.
Broj igrača je zavisio od broja
skupljene djece i odraslih. Na male golove bez golmana se igralo 1:1, 2:2,
3:3, i 4:4 rijetko se igralo 5:5 ili 6:6. U slučaju da bude neparan broj, po jedno poluvrijeme igrač je
igrao za jednu i za drugu ekipu. Ako je bio veći broj djece, birale su se tri
ekipe, s tim što je uvijek ostajao pobjednik na terenu, a poraženi je morao da
napusti teren.
Nedozvoljena igra se kažnjavala prekršejem
koji je morao da traži igrač koji je smatrao da je nedozvoljeno
zaustavljen.Prekršaj nije mogao tražiti saigrač. Prekršaj ako je bio,
protivnički igrači moraju najmanje tri koraka biti udaljeni od lopte. Svi
prekršaji koji su dodijeljeni su bili direktni.
Sudija, bilo da se igralo na
male golove ili golove sa golmanom nije postojao. Sve situacije u igri su
akteri sami sudili i presuđivali. Istina nekada se nije utakmica završila, ali
je posle pada adrenalina nađen kompromis i počelo se drugačijom podjelom
prisutnih igrača, i ta utakmica je bila najkorektnija od svih predhodno
odigranih, jer je došlo do akceptiranja jedni drugih.
Ubacivanje lopte sa gol linije |
Oprema.Igralo se u onome u čemu se došlo na igranje, neko u šorcu, neko u pantalonama, neko trenerci, košulja, džemper, podkošulja, bez majice, sa kapom, kačketom.... Patike, cipele, bosi, čizme u zavisnosti koje je godišnje doba, i da li smo slučajno naišli ili smo došli na dogovorenu igru-utakmicu. Bitno je bilo učestvovati i igrati, a u čemu ste bili niti je ko obraćao pažnju niti je bilo određeno, niti je bilo važno. Jedino je bilo zabranjeno igranje u kopačkama! Jer u to vrijeme uglavnom se igralo sa kopačkama koje su imale na đonu 6 zavrnutih plastičnih krampona, koji su bili veoma opasni ako nekoga nagaze na nogu ili udare u podkoljenicu ili bilo koji drugi dio tijela. Ljeti se uglavnom igralo bez obuće!
Trajanje utakmice. „Fuca“ je imala uticaj na borbenost učesnika tako što se nije igralo na vrijeme nego na broj postignutih golova. Igra je dala mogućnost ekipi da se može vratiti u igru, jer ekipa koja je gubila rezultatom 0-3, a dogovoreno je da se igra do 4 postignuta gola, ona
može još uvijek da pobijedi 4-3. Istrajnost u ostvarivanju cilja. Vjerovanje u
uspjeh do kraja. Mnogo puta se nije uspjelo, ali mnogo puta i jeste. Igra je
izvlačila svaki atom snage od učesnika, jer u igri si morao postići golove da
bi pobijedio, nisi mogao ukrasti vrijeme! Ako se igralo "u 2 i 4 gola" to je značilo da se nakon drugog gola mijenjaju strane, a ko postigne prvi 4 gol on je pobijedio. Najčešće se igralo "u 2 i 4 gola", "u 3 i 6 golova" i "u 5 i 10 golova". Nekada su utakmice trajale više od 2 sata!!! Bilo je i onih utakmica koje su se brzo završile, ako nisu ravnopravno ekipe podijeljene, ali to se u narednoj utakmici odmah uskladilo, jer nije bilo interesantno ako adrenalin ne radi!