Osnovni stereotipi saradnje igrača
Moderni fudbal je sve zahtjevniji i svakodnevno se radi na podizanju normi u modelu za sve uzraste kako bi se došlo do savršenstva u igri. Na treningu se traži maksimalna koncentracija i brzina izvođenja kao i na utakmici, što izaziva veliki pritisak na igrače. Ne dozvoljava se opuštanje ni jedan trenutak, sve u cilji izvođenja postavljenog zadatka bez greške u utakmici koja predstoji.
Tržište koje nudi fudbalere je ogromno, jer fudbal je doživo veliki razvoj-napredak i u zemljama za koje nismo ni čuli, a ne znamo na globusu gdje bi mogle uopšte i biti. Prije 30-tak godina to su bile reprezentacije koje su bile za “zagrijavanje”, lakši trening onim boljim reprezentacijama, a sad imaju igrače koji igraju u vrhunskim evropskim klubovima. To je naravno još jedan dodatni pritisak KONKURENCIJA na svakoj poziciji. Zato je jako bitno uporedno sa optimalnim razvojem mladog fudbalera izgrađivati njegov karakter, jer njegove tehničko-taktičke-fizičke –intelektualne predispozicije su samo dobra polazna osnova za dobrog fudbalera. Karakter je ono što će od njega stvoriti “zvijezdu”. Svjesno odricanje, žrtvovanje za cilj na svakodnevnim treninzima i davanje svog maksimuma na svakom treningu mogu samo osobe koje imaju čvrst karakter.
Ako želite da osvojite nešto sa svojom ekipom ne možete pojačavati se sa dobrim igračima koje dovodite iz klubova koji su upravo ispali! Oni jesu dobri ali oni nisu navikli da pobjeđuju! Oni su gubitnici, i teško ćete “pogoditi” u dovođenju igrača koji je iz takog kluba došao i pomogao vam da ostvarite postavljeni cilj. Bolji su igrači sa klupe nekog kluba koji je uvijek u konkurenciji za osvajanje prvog mjesta, jer on razmišlja kad ide na gostujući teren po pobjedu, a ne da ide da igra, i nakon primljenog gola, kraj je utakmice: “Nismo ništa mogli!”
U trenažnom procesu sa mlađim kategorijama treba obratiti pažnju na dječake i djevojčice koje brzo trče, misle i koja imaju želju da pobijede, da se izbore za pobjedu na terenu. U današnjem fudbalu koji se igra je sve kraće vrijeme za donošenje odluke gdje sa loptom ili bez nje, šta sa loptom ili bez nje, koje je idealno rješenje za pas, dribling, udarac na gol, duga lopta…. ili koje opasniji po gol od dva protivnika , kako ostvariti postavljeni cilj na utakmici ili sačuvati do kraja utakmice rezultat koji nas vodi ka cilju! Sve su to pitanja i još mnogo drugih koja moraju da se obrade u djeliću sekunde i da se donese ispravna odluka i izvede radnja.
Saradnja igrača u toku igre je osnova za ostvarenje postavljenog cilja! Svaka priprema za utakmicu ima svoj plan igre. Plan igre je vezan za specifičnosti sistema igre koji će biti primjenjivan na datoj utakmici. Sistem igre se prilagođava individualnom kvalitetu sopstvenih igrača. Individualni kvalitet igrača se uklapa u pozicije na terenu gdje je moguća uspješna saradnja u toku igre sa igračima koji zauzimaju pozicije koje su prve naredne u sistemu igre.
Usavršavanje saradnje igrača realizuje se velikim brojem ponavljanja. Prvo tačnim-pravilnim izvođenjem, a kasnije postizanjem što veće brzine tačnog-pravilnog izvođenja vježbe. Tako dolazimo do automatizacije izvođenja vježbe i usvajanje stereotipa.Važno je napomenuti da je u datoj situaciji primjenjivo optimalno izvođenje usvojenog stereotipa, jer imamo različite uslove podloge i vremenskih uslova tako da sve to može negativno ili pozitivno uticati na sitiuaciono izvođenje usvojenog stereotipa. Zato možemo reći da je primarni cilj u toku igre realizacija saradnje dva, tri … igrača, a sekundarni kvalitet izvođenja igrača koji su učestvovali u saradnji.
Osnovni stereotipi saradnje igača su:
1.Dupli pas predstavlja situaciju u igri kad sarađuju dva igrača gdje jedan odigrava loptu svom saigraču i dobija je odmah nazad, saradnja se izvodi oko jednog ili više protivničkih igrača, u cilji unapređenja igre!
2.Ukrštanje definišemo kao izmjenu pozicija igrača u toku igre sa ciljem unapređenja igre.
3.Igra na trećeg igrača predstavlja situaciju u kojoj se manifestuje saradnja tri ili više igrača, gdje svaki sledeći pas-dodavanje ide igraču od kojeg nije lopta došla sa ciljem unapređenja igre.
4.Stvaranje slobodnog prostora podrazumijeva saradnju dva ili više igrača koji mođusobnim kretanjem u terenu oslobađaju prostor koji žele iskoristiti u cilju unapređenja igre.
5.Povratna lopta je odigravanje-vraćanje lopte u pravcu iz kojeg je lopta došla ka njemu, istom tom igraču koji je uputio njemu loptu ili nekom drugom igraču u tom prostoru.
6.Stvaranje viška igrača je situacija u igri ili vježbi kada igrač bez lopte utrčava ispred ili iz igrača sa loptom i stvara višak igrača prema naprijed.
7.Poziciona saradnja predstavlja kolektivnu primopredaju lopte igrača-igraču, koji zadržavaju prostor i poziciju u saradnji prije i posle odigravanja lopte.
