Taktički pojmovi

Kad pročitamo  sve ove pojmove i malo razmislimo većina će doći do sledećeg zaključka:
Glupo bi bilo pričati o taktici ako nismo pripremili taktički plan. Taktički plan sadrži mnogo taktičkih kombinacija. Sve te kombinacije kad povežemo već imamo sistem igre. Kvalitetan sistem mora imati svoje varijante igre u osnovnom sistemu.Kad sve to složimo imamo već strategiju igre. Na osnovu strategije igre biće prepoznatljiv stil igre.Koncepcija igre je praktična potvrda koliko smo povezali-uvezali taktičke zamisli.

Ako je to nešto novo i savršenije od predhodnih taktičkih realizovanih zamisli, onda smo stigli do vrha, do modela ige! Možda se može krenuti i nekim drugim redoslijedom, povezivanja i uvezivanja, ali uvijek je na kraju jedan cilj: MODEL IGRE. 
-Taktika fudbala:
Taktika je plan igre individualno, grupno i kolektivno pripremljen-treniran, koji ima za cilj tokom igre protivnički plan igre nadigrati i postići gol više u toku igre.
Taktika je saradnja, na osnovu plana igre, pojedinaca u okviru sastava, koja ima za cilj
da se odbrani gol i da se ugrozi protivnički gol, da se brzo organizuje odbrana po gubitku lopte, i da se brzo organizuje napad po osvajanju lopte i ugrozi protivnički gol.
-Taktika je uspješno odbraniti svoj gol i uspješno ugroziti protivnički gol po unaprijed pripremljenom planu igre.

-Taktički plan:
Taktički plan je predviđeni scenario jedne utakmice.
Taktički plan je psiho-fizička-teoretska priprema igrača individualno i kolektivno za utakmicu, za određene dijelove utakmice, početak utakmice, prvo poluvrijeme, drugo poluvrijeme, produžeci, standardne situacije, negativan rezultat...


-Taktička kombinacija:
Taktička kombinacija je unaprijed dogovorena i uvježbana kombinacija, u određenoj fazi igre, na određenom dijelu terena, koju izvode dva ili više igrača.

-Sistem igre:
Sistem igre je osnovni raspored igrača na terenu, koji se u toku igre, faze odbrane i faze napada transformiše, u kojem svaki igrač individualno ili u saradnji sa drugim igračem ima zadatke koje mora da ispunjava u odbrani i u napadu.

-Varijante sistema igre:
Promjena rasporeda igrača u istom sistemu igre.

-Strategija u fudbalu:
Strategija u fudbalu obuhvata skup mjera i postupaka iz tehnike, taktike, kondicije... kojima se sistemski rješavaju i planiraju budući ciljevi.

-Stil igre:

Obilježava način igre jednog sastava: tehnička igra, disciplinovana igra, kreativna igra, "šablonska" igra, defanzivna igra, ofanzivna igra....

-Koncepcija igre:
Praktična primjena određenog sistema igre.

-Model igre:
Model igre je igra koja je u vrhunskom fudbalu dostigla najveći nivo igranja, koja je najsavršenija u tom vremenu.
                                                                          Slike uzete sa Google

Taktika grupna

Grupna taktika podrazumijeva učešće dva ili više igrača jednog sastava u planiranoj, usklađenoj aktivnosti u odbrani ili napadu.
Te aktivnosti imaju za cilj:
-da onemoguće protivnika da postigne pogodak,
-da odmah po osvajanju lopte, ako je moguće, krenu u brzi napad (kontranapad),
-da se u posjedu lopte planiranom-uigranom saradnjom unutar linije, odnosno linija sastava postignu pogodak,
-da se nakon gubitka lopte, pokuša odmah vratiti lopta u posjed i spriječi brz protivnički napad (kontranapad),
-da se nakon gubitka lopte ako nije moguće vraćanje lopte u ponovni posjed, formira odbranbeni blok, odnosno odbranbena formacija koja će vratiti posjed lopte.
Grupnu taktiku dijelimo na osnovu linija sastava na:
-taktiku odbranbene linije,(čuvanje igrača, predavanje-preuzimanje igrača, taktika za hvatanje u nedozvoljeni položaj igrača (ofsajd), saradnja sa golmanom odbranbene linije, saradnja unutrašnjih bekova sa spoljnim bekovima..)
-taktiku vezne linije, (čuvanje igrača, čuvanje prostora...)
-taktiku napada, (zamjena mjesta, "ukrštanje", otvaranje u prazan prostor...)
-taktiku saradnje između pojedinih linija, (linija odbrane-vezna linija, linija odbrane-napad, vezna linija-napad).
Fudbal je mnogo napredovao, i strahovito brzo se igra. Vrhunski fudbalski sastavi igraju sa minimalnim brojem dodira. Brzo popunjavaju i prazne prostor, kako bi ugrozili protivnički gol ili odbranili svoj gol, stvorili slobodan prostor saigraču ili lažnim utrčavanjem skrenuli pažnju sa tzv."spavač" koji treba da se uključi u određenom momentu igre-napada i završi udarcem na gol ili odigra završni pas, odnosno kako bi spriječili igrača koji osvaja prostor sa loptom, utračava bez lopte, uključuje se u igru da ugrozi naš gol, ...
Kad uzmemo ovo gore navedeno, mogli bi napraviti još jednu podjelu grupne taktike, i to:
-grupna taktika kada igrač nije u posjedu lopte,
-grupnu taktiku kada je igrač u posjedu lopte.

Grupna taktika kad igrač nije u posjedu lopte  podrazumijeva sledeće radnje:
-oslobađanje (da primi loptu, da oslobodi prostor saigraču sa loptom da prođe ili da odigra loptu),
-prilaženje saigraču sa loptom (da odigra dupli pas, da preuzme loptu),
- raspoređivanje i naređivanje odbrani, saradnja sa poslednjom linijom odbrane, postavljanje "živog zida" što je dužnost golmana-vratara,
-čuvanje na rastojanju-čuvanje prostora ako je protivnički igrač bez lopte i u ne aktivnoj zoni terena,
-striktno pokrivanje ako protivnički igrač očekuje loptu,
-striktno pokrivanje protivničkog igrača koji je u posjedu lopte,
-brojčana premoć odbrane, pokrivanje protivničkih igrača sa osiguranjem iza leđa,
-brojčana premoć napada, pokrivanje prostora i usporavanje napada, "kupovanje" vremena.
Grupna taktika kad je igrač u posjedu lopte podrazumijeva sledeće radnje:
-odigrava odmah, direktno saigraču u noge ili prostor,
-vodi prema protivniku (kako bi ga prevario-prošao, da odigra dupli pas sa saigračem)
-vodi prema  saigraču da preda loptu
-vodi u slobodan prostor (da osvoji prostor, da dobije na vremenu)
-golmana su da započinje napad, da poslužuje igrače koji mogu da ugroze protivnički gol.
Za uspješnu realizaciju taktičke zamisli, grupna taktika je važna, jer individualne greške koje se događaju u toku takmičenja utiču na homogenost grupe, jer ruše planirani način odbrane ili napada u kojem će biti uključen još najmanje jedan igrač-saigrač, i pri tome, direktno mogu uticati na konačan ishod utakmice.

                                                                                          Slike uzete sa Google

Dječije zapovijesti roditeljima

Put kojem vaše dijete ide naprijed je uzak kao ova greda kojom vaše dijete hoda. Kad je mali, mala je i visina, i ako padne lako može ponovo da se popne na gredu i nastavi dalje. Kad odraste, a nije naučio da hoda po gredi, kad padne teško se ponovo popne na gredu i nastavi dalje! 

Tekst je uzet sa Google.

• Moje ruke su male; 

Molim vas ne očekujte perfekciju kada nameštam krevet, crtam ili bacam loptu. Moje noge su kratke, molim vas usporite kako bih mogao da vas stignem.

• Moje oči ne vide svet kao vaše.
Molim vas, dozvolite mi da bezbedno istražujem; ne ograničavajte me nepotrebno.

• Moja osećanja su nežna; 
Molim vas budite senzitivni prema mojim potrebama. Ne zanovetajte mi po ceo dan. Ni vi verovatno ne volite

kad vam se zamera zbog vaše radoznalosti.

• Potrebna su mi vaša ohrabrenja i pohvale da bih rastao. Molim vas, ne prenagljujte sa kritikama. Ztapamtite, vi možete kritikovati moje postupke i ponašanje, a da pri tome ne kritikujete mene.

• Molim vas, ne radite stvari za mene mimo mog znanja. Kada to činite, ja osećam da moj trud nije na nivou vaših očekivanja. Znam da je to teško, ali molim vas nemojte me upoređivati sa mojim bratom ili sestrom.

                                                                                                             Izvor teksta Google

Djeca uče iz primjera

Put kojem vaše dijete ide naprijed je uzak kao ova greda kojom vaše dijete hoda. Kad je mali, mala je i visina, i ako padne lako može ponovo da se popne na gredu i nastavi dalje. Kad odraste, a nije naučio da hoda po gredi, kad padne teško se ponovo popne na gredu i nastavi dalje! 

Tekst je uzet sa Google.

• Deca koju stalno kritikuju, nauče da osuđuju.

• Deca koja stalno osećaju neprijateljstvo, nauče da se biju.

• Deca koja stalno osećaju strah, nauče da se plaše.

• Deca koja stalno osećaju sažaljenje, nauče da osećaju samosažaljenje.

• Deca koja stalno nailaze na podsmeh, nauče da budu stidljiva.

• Deca koja stalno osećaju ljubomoru, nauče šta je zavist.

• Deca koja stalno osećaju sram, stiču osećanje krivice.

• Deca koja su okružena trpeljivošću, nauče da budu strpljiva.

• Deca koja stalno dobijaju podstrek, stiču samopouzdanje.

• Deca koja stalno doživljavaju pohvalu, umeju da poštuju.

• Deca koja stalno doživljavaju odobravanje, nauče da vole sebe.

• Deca koja stalno osećaju da su prihvaćena, nauče da otkrivaju ljubav u svetu.

Stvari koje mladi sportisti ne vole da njihovi roditelji rade

Ako želite da pobmognete svojoj-našoj djeci da odrastu, da budu "veliki" ljudi, obrazovani, vaspitani, sa karakterom, sa budućnošću, zdravi i uspješni... onda bi bilo dobro da i roditelji shvate svoju ulogu u svim tim obrazovno-vaspitnim-sportskim dešavanjima, da pomognu u stvaranju jednog zdravog okruženja u kojem će njegovo dijete doživjeti optimalni razvoj u svim segmentima koje sport uči i stvara naviku, jer roditelji su jako bitna "karika" u tom procesu učenja. Djeca su maloljetna, puna energije i snova, želja i očekivanja, raduju se svakom postignutom golu i pobjedi, ali isto tako razočarenja, tuge, kad se ne ostvari željeni cilj-ne pobijedi. 

Obično tada roditelji svoju frustraciju izbace u pravcu svog-tuđeg  djeteta, njegovog saigrača, protivničkog igrača, trenera pošto moje dijete je Ronaldo ili Mesi, a ono što nema pojma je invalid!!! Trener nema pojma, nije ih ništa naučio, jer su izgubili! A, gdje je ono što su se borili, i dali sve od sebe, ali taj dan, tu utakmicu nije bilo dovoljno da bi se na kraju radovali. Kome je sad teže, roditeljima koji nisu znali da uživaju ili djeci koja su se "slomila" na utakmici i na kraju izgubila, ili treneru koji je očekivao mnogo više, jer djeca mogu , znaju više? U svakom slučaju djeci je najteže! Mi odrasli smo navikli i da pobjeđujemo i da gubimo,  da padnemo i ustanemo. Naučili smo da na kraju tunela je svjetlo! Sve što nas nije ubilo ojačalo nas je! 

Pročitajte ovaj tekst i ne ponavljate greške, ako volite svoju djecu, pomozite im da zdravo odrastu, zajedno sa njihovim trenerima utičite na razvoj jedne zdrave osobe. Budite realni u vremenu i prostoru. 

Jedan je Ronaldo, jedan je Mesi, jedan je Tesla, jedan je Novak, svrha i uloga dječijeg sporta je sasvim druga, a to na kraju je splet srećnih okolnosti! Nemojte dozvoliti zbog čekanja spleta srećnih okolnosti da vaše dijete na kraju završi na ulici! Sport skida djecu sa ulice i daje im budućnost, hljeb, jer kroz sport što se nauči trebaće im čitav život, a ne samo jednu utakmicu! 

Prevedeno iz knjige: Playbook for Kids: A parenst’s Guide to Hlep Kids Get the Most Out of Sports

1. Ne dovikujte instrukcije. 

Tokom utakmice pokušavam da se koncentrišem na ono što trener kaže i radim na onom što sam vežbao. Lakše mi je da pružim svoj maksimum, ako instrukcije i primedbe ostavite za trening, ili mi ih date neposredno pred utakmicu.

         2. Ne vređajte sudije. 

         To me zbunjuje i ponekad se pitam da li će sudije prema meni biti strožije             zato što moji roditelji dovikuju.

          

3. Ne vičite na mene na javnom mestu. 

To će samo pogoršati stvari zato što ću biti uznemiren, zbunjen ili zabrinut da ćete vikati na mene i sledeći put kada učinim nešto “pogrešno”.

4. Ne vičite na mog trenera. 

Kada mu dovikujete koga da stavi na koju poziciju, to će samo pogoršati stvari, izazvati pometnju i neće nam biti zabavno.

5. Ne vređajte moje saigrače. 

Ne pravite ponižavajuće primedbe na račun bilo kog od njih kada pogreši. To šteti našem timskom duhu.

6. Ne ponižavajte (ne vređajte, ne kritikujte) protivnički tim. 

Kada to činite ne dajete nam dobar primer za sportsko ponašanje, tako da dobijamo suprotne poruke o tome šta znači biti “dobar sportista”.

7. Ne gubite prisebnost. 

Volim da vidim kako vas igra uzbuđuje, ali nema razloga da postanete toliko uznemireni da izgubite živce. To je naša utakmica i sva pažnja treba da bude usmerena na nas.

8. Ne držite mi predavanja posle utakmice u vezi mojih grešaka. 

Vožnja kući nakon utakmice nije dobro vreme da mi pričate o promašajima i greškama, jer se već osećam loše. O tome možemo razgovarati kasnije, ali molim vas ostanite mirni i ne zaboravite da spomenete dobre stvari koje sam uradio tokom utakmice.

9. Ne zaboravite da se smejete i zabavljate. 

Ponekad mi je teško da se tokom utakmice opustim i zabavim kada vidim da ste vi napeti i zabrinuti.

10. Ne zaboravite da je ovo samo igra! 

Svi su izgledi da neću izgraditi karijeru

baveći se sportom. Znam se uznemiriti ako izgubimo, ali takođe znam da se obično osećam bolje pošto odemo na picu, sok ili sladoled.

Potrebno je da me ponekad podsetite da je to samo igra!!!

Individualna-poziciona taktika

Individualna taktika je planirana aktivnost igrača u odbrani ili napadu, nezavisno od njegove pozicione uloge u sistemu, kojom uspješno rješava situacije u igri.
Poziciona taktika obuhvata poznavanje zadataka i zahtjeva koje određena pozicija u sistemu predviđa.

Individualnu taktiku bi mogli podijeliti na:
-opšta individualna taktička pravila
-igra bez lopte
Opšta individualna taktička pravila obuhvataju:
-ne dozvoli da se lopta odbije od tla
-idi u susret lopti koja se kreće ka tebi
-ne propuštaj loptu pored sebe
-udaljavaj se od protivnika u posjedu lopte
-brzo prilazi igraču kojem je upućena lopta
-formiraj par sa saigračem u odbrani, u napadu
-stvarati višak igrača u fazi napada i fazi odbrane
-udaljavati se od igrača sa loptom, u fazi napada
-u kontaktu sa protivnikom tijelom štititi loptu, tijelo između lopte i protivničkog igrača
-u kontaktu sa protivnikom u fazi odbrane ne gubiti loptu iz vidnog polja
-odigraj i idi, što eksplozivnijom-bržom promjenom u prostor omogućiti brz nastavak napada
-kratko odigraj, daleko se orjentiši
-prije prijema lopte orjentisati se kako bi po prijemu lopte bio svjestan situacije
-ako prilaziš igraču sa loptom, orjenisati se tako da budeš okrenut prema protivniku kako bi ga mogao  vezati za sebe, i olakšao nastavak napada
-cilj duplogpasa, driblinga, primanja i predaje lotpte je samo loptu, ili sa loptom doći iz leđa protivnika
Igra bez lopte podrazumijeva:
-otvaranje u slobodan prostor omogućuje igraču sa loptom mnogo mogućnosti za odigravanje lopte i ubrzavanje nastavka napada
-svako kretanje bez lopte doprinosi uspješnijem rješavanju postojeće situacije, jer tim kretanjem ćemo vezati protivničkog igrača za sebe, pomjerićemo liniju protivničke odbrane, novi prostor za igrača sa loptom ćemo stvoriti da prođe ili odigra pass.
Brzina nastavka napada zavisi od brzine kojom se igra bez lopte! To je momenat igre kada neko bude brži, jer neko zakasni na svoju poziciju, odnosno branjeni prostor i dolazi do završetka napada odbijanjem lopte na gol.  Da bi igra bez lopte bila uspješna treba odgovoriti na tri pitanja: -kako?  -kuda?  -ko?
Kako:
-dobrom brzom orjentacijom na vrijeme ući u slobodan prostor
-predviđanjem razvoja igre (čitanjem) gdje bi se mogao stvoriti slobodan prostor
-ulaziti u slobodan prostor kako bi se nastavio napad samo u trenutka kad saigrač ima loptu pod kontrolom
-iznenadnim aktiviranjem iz slobodnog prostora u novi prostor
-eksplozivno, iznenadno odvajanje od protivničkog igrača u suprotnom pravcu, u pravcu nastavka napada
-varanjem bez lopte protivničkog igrača i promjenom pravca kretanja uključiti se u nastavak napada
-pregled igre zadržavati i kretanje postaviti tako da nastavak napada možeš sam završiti odbijanjem lopte na gol

Kuda:
-orjentisati se ka lopti, brzo prilaziti igraču sa loptom
-u prostoru gdje je lopta, brzo prema protivničkom igraču, prostor što uži stvoriti
-dalje od saigrača sa loptom, velika mogućnost brzog prebacivanja težišta igre sa jedne na drugu stranu
-dijagonalno utrčavati prema golu, kako bi bili u boljoj poziciji za odbijanje lopte na gol
Ko:
-izbacuje loptu ispred zadnje linije
-učestvuje u brzoj transformaciji po osvajanju lopte
-vođa ekipe, igrač koji upravlja igrom
-oslobađa prostor za ubacivanje igrača iz "drugog plana" npr. napadač svojim kretanje oslobađa prostor odvlačenjem protivničkog igrača u stranu svom saigraču, ili prisiljava ga da ostane u prostoru kako bi branio prostor od igrača koji dolazi iz pozadine, čime je prinuđen dase brani u odnosu 1:2.

Individualna taktika je osnova za svu taktičku nadogradnju, s tim što bez dobre tehničke obučenosti ne možemo imati dobrog individualno taktički obučenog igrača. U modernom fudbalu svi igraju, na svim pozicijam, od golmana pa dalje, i svi trče! Znači ako uzmemo da su individualna taktika i tehnika bitne povezane jedna sa drugom, i predstavljaju razliku u odnosu na druge igrače sa manje usvojenim znanjem, onda je kondicija motor pokretač bez kojeg nijedna taktička ili tehnička zamisao nije primjenljiva sa željenim ishodom u toku igre. Utakmica traje u prosjeku 58-68 minuta aktivne igre. Igrači Barcelone i Mančester junajteda u prosjeku su bili 1,1 sekundu u posjedu lopte, a kompletna njemačka budnes liga 1,9 sekundi!!! Podatak se odnosi na 2014 godinu.
Na kraju pitanje: gdje smo mi, gdje naš fudbal i šta mi radimo?

Taktika

Taktika je plan igre individualno, grupno i kolektivno pripremljen-treniran, koji ima za cilj tokom igre protivnički plan igre nadigrati i postići gol više u toku igre, odnosno sva taktika se svodi, najjednostavnije opisano, na dva momenta igre:
1. spriječiti protivničku ekipu da postigne pogodak (odbrana-defanziva)
2.postići pogodak (napad-ofanziva)

Još kraće i jednostavnije cilj taktike je odbraniti se i postići pogodak. Uspjeh u realizaciji taktičkog plana u tijesnoj vezi je sa kondicionom pripremljenosti i tehničkom obučenosti fudbalera. Ako kondiciono ekipa nije spremna, teško će uspjevati da pokrije teren i napravi funkcionalan blok. Uvijek će neko da kasni, u odbrani se pojavljiju "pukotine" koje protivnik vješto iskoristi, kako bi postigao pogodak. Kad napadamo, ako u transformaciji ne stignemo da nastavimo napad ili završimo, nema pogodka. Svi ti nedostaci koji se pojavljuju zbog nedovoljne kondicione pripremljenosti direktno utiču na konačan ishod utakmice, odnosno rezultat. Mnogo utakmica je odigrano gdje je sve idealno pripremljeno, samo završni pas, prijem lopte, udarac po lopti kojim se trebalo postići gol nije bio kako bi trebao i sve je palo u vodu, odnosno lopta je završila na tribinama. Ako hoćemo da igramo na visokom nivo moramo da posjedujemo disciplinu, perfektnu tehhniku, savršen osjećaj za igru, zavidne kondicione  sposobnosti, razumijevanje taktičkog plana, razumijevanje igre...

Sledeće faktore u pripremanj taktičkog plana morali bi uzeti u obzir:
-sposobnost i obučenost vlastite ekipe, snaga i nedostaci;
-protivnik sa svim njegovim sposobnostima i nedostacima;
-taktički plan protivnika;
-pozicija na tabeli;
-trenutni rezultat;
-neke od standardnih situacija, slobodan udarac, indirektan udarac, udarac iz ugla...
-vremenski uslovi, velika toplota, kiša, vjetar...
-teren za igru, mnogo tvrd, nakvašen, blatnjav,..
-veličina terena;
Igrač u toku igre mora biti maksimalno koncentrisan na protivničkog igrača, igrače koji ulaze u  njegov prostor koji brani ili napada,brzo da analizira novonastalu situaciju i da onda donese, na osnovu svog iskustva i trenutnih sposobnosti, najpovoljniji  plan kojim će nastalu situaciju riješiti u svoju korist, korist svoje ekipe.

Taktiku možemo podijeliti na na više načina. Prva podjela bi bila na:
-opštu taktiku (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
-specijalnu taktiku (protivnika i njegove sposobnosti, trenutni rezultat, vremenski uslovi, standardne situacije).
Na osnovu posjeda lopte taktiku dijelimo na:
-taktiku odbrane (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
-taktiku napada (individualna-poziciona taktika, grupna taktika, ekipna (kolektivna) taktika);
Poznati njemački trener Sepp Herberger (tvorac čuda iz Berna na Svjetskom prvenstvu 1954 godine) svoja iskustva sa taktikom je sveo na nekoliko pravila:
-prilikom driblinga uvijek tijelo između lopte i protivnika postaviti, kako bi štitio loptu njime;
-držati rastojanje od saigrača kako bi mogao kreirati slobodan prostor i iskoristiti ga;
-lopta nesmije odbiti se od tla, po mogućnosti odmah je staviti pod kontrolu;
-u susret lopti uvijek ići;
-loptu ne puštati da prođe pored.

Međutim, napomenuo je da se može u određenim situacijam igre i drugačije postupiti. Što pojednostavljeno znači da postoje pravila koja bi trebali da poštujemo, a u određenim situacijama igre i nemoramo, kreativni igrači su ti koji uglavnom ruše pravila i kodekse taktike. Od jednostavne situacije stvaraju komplikovanu, ali za njih i dalje jednostavna situacija. Rušenje taktičkog plana počinje uvijek pojedinac!


          Slike uzete sa Google

Kako roditelji mogu pomoći razvoju socijalne kompetencije svog djeteta?

Socijalna kompetencija obuhvata način na koji dijete koristi vještine u odnosu s drugima. Stabilna socijalna kompetencija doprinosi zdravom razvoju djece, izgradnji kvalitetnih odnosa s drugim vršnjacima i samim sobom.

Socijalna vještina se odnosi na specifično ponašanje djeteta: -nenasilno rješavanje sukoba,    -tolerantnost, -samouvjerenost, -samosvjesnost, -upornost ...

Kompetencija obuhvata odnos prema sebi i svojim osjećanjima, odnos prema drugima, odnos prema njihovim osjećajima i potrebama, kompetencija je način na koji dijete koristi vještine u odnosu s drugima.

U nastavku je orginalni tekst od Dora Kralj, prof.socijalni pedgog, koja je navela primjere kao roditelji mogu da pomognu svojoj djeci, ali je isto tako bitno za trenere, jer i oni moraju da budu aktivno uključeni u stvaranje socijalno kompetentnog djeteta, koje će moći uspješno da prihvati socijalne vještine i primjeni u praksi-svakodnevnom životu.

• Toplim i podržavajućim odgojem

• Jačanjem samopouzdanja djeteta – samopouzdana osoba djeluje, aktivna je i zna ostvariti što želi. Znači, samopouzdanje omogućuje bolju interakciju s drugim osobama, a time i unaprjeđuje socijalnu kompetenciju

• Učenjem socijalnih vještina (komunikacijske vještine, vještine nenasilnog rješavanja sukoba, vještine donošenja odluka i rješavanja problema itd.)

• Omogućavanjem djetetu druženja s vršnjacima – djetetu je potrebna interakcija s drugom djecom kako bi oponašala, isprobavala i uvježbavala socijalne vještine

• Igranjem  - dijete uči socijalne vještine kroz igru s drugom djecom, ali isto tako puno nauči i kroz igru s roditeljima

• Modelom uvažavanja različitosti i tolerancije prema drugima

• Podrškom djetetu kako se nositi s neugodnim emocijama – razumijevanjem za izražavanje emocija kao što su strah, ljutnja i tuga. Važno je djetetu biti model poželjnog nošenja s emocijama

• Razgovorom o socijalnim odnosima, vrijednostima i emocijama drugih ljudi – npr. tijekom čitanja priča postavljajući djetetu pitanja poput: “Što misliš kako se on/ona osjeća?” “Kako bi se ti osjećao/la da se to tebi dogodilo?” Tako dijete uči o empatiji.

• Ukazivanjem da svako ponašanje ima posljedice, pa tako i emocije imaju uzroke –povezivanje ponašanja s ishodom pomaže djeci u razvoju empatije te ih uči da njihovo ponašanje prema drugima dovodi do njihovih reakcija, a tako i ponašanje drugih prema njima dovodi do reakcija (emocija) kod njih samih.

                                                                                                             Slike uzete sa Google

Pubertet

Zašto mi se neke stvari događaju, šta se to meni, na meni. u meni događa? Samo su neka pitanja od milion koja nam prolaze kroz glavu a nismo sigurni koji je tačan odgovor. Imamo 12-13 godinu života, pokušavamo da budemo bitni, važni, svoje mišljenje da imamo i svoj stav, a mišljenje brzo mijenjamo! Pokušavamo da preko noći odrastemo, i da budemo mnogo stariju nego što jesmo. Najkraće rečeno počelo je novo razvojno razdoblje u našem životu. Pubertet, adolescencija!!!

Možemo pročitati mnogo tekstova o, kako neki kažu, pubertetu ili adolescenciji, mada ta dva pojma, i ako su upotrebljavana u kontekstu iste stvari, odnosno obilježavanja istog razvojnog razdoblja dijeteta, bitno se razlikuju.
Pubertet obilježava perio bioloških (anatomsko-fizioloških) promjena koje se javljaju na početku drugog desetljeća ljudskog života i završavaju se punom polnom zrelošću i sposobnosti razmnožavanja.
Adolescencija obuhvata psihičke promjene koje prate razvoj tijela u periodu puberteta, počinje početkom puberteta i završava se formiranjem identiteta.
Zbog životnog standarda koji je mnogo bolji nego u prošliim vremenim, prije 20-tak i više godina, moguće je kod sedmogodišnjih djevojčica i kod devetogodišnjih dječaka da se pojave prvi znaci puberteta. Pošto pubertet ne počinje kod svih dječaka i djevičica u isot vrijeme, nekome prije, nekom kasnije, a nekome na "vrijeme", treba voditi računa kod selektiranja djece, da nebi neke dječake ili djevojčice zbog njihovog kasnijeg biološkok razvoja proglasili ne talentovanim ili ne perspektivnim fudbalerom-sportistom. Roditelji moraju biti jako strpljivi, tolerantni, da podržavaju svoju djecu kako se ona ne bi udaljila od njih, što je teško u kasnijem periodu popraviti. Ženski fudbal je u zamahu, i bio bi još bolji da nema roditelja koji svoje kćerke ubjeđuju kako to nije sport za njih?!Treneri takođe moraju imati kao i roditelji strpljenje, toleranciju, motivisati, podržavati djecu, jer su i oni jedna "karika" u lancu vaspitanja i obrazovanja djece, čije je prvi cilj stvoriti zdravu prosocijalnu ličnost.

Djevojčice ulaze u pubertet ranije od dječaka, u prosjeku oko 12 godine, međutim, brzo povećanje visine i težine se zapaža već u starosti od 10,5 godina. Kod djevojčica kod kojih počinje ranije pubertet od njihovih vršnjakinja često se pojavljuju osjećaj potištenosti, tjeskobe i poremećaja u ishrani. Obično djevojčice koje dobiju "ciklus" ranije od svojih vršnjakinja budu sklone debljanju u odrasloj dobi, u prosjeku postižu lošiji uspjeh u školi, problematično ponašanje i uživaju u konzumiranju alkohola ili droge, pušenju cigareta. Uzrok je najvjerovatnije njihovo nesnalaženje u novonastaloj situaciji-okruženju, jer zbog svog vanjskog izgleda budu ogovarane od svojih vršnjakinja koje nisu još došle na taj stepen biološkog razvoja;  stariji dječaci im prilaze, govore sebi da  nisu više male djevojčice, uporno se trude da budu odrasle osobe i ako to još nisu, nedostatak samopouzdanja... Roditelji i treneri moraju djevojčicama davati neprekidno podrudršku, kako bi postale svjesne same sebe, kako bi imale više samopouzdanja, kako bi se osjećale sigurnije. Emocionalnu bliskost će ipak tražiti sa najboljom prijateljicom, bar upočetku, jer o mnogim događajima još uvijek neće imati hrabrosti da pričaju sa roditeljima. Zatvaranje u sobu i slušanje neke "nove" muzike, gledanje neprikidno u mobilni telefon,  pisanje dugih poruka "romana", "fejs" i druge socijalne mreže, sjedenje i gledanje u jednu tačku, to je sve obilježje procesa odrastanja. 

Za razliku od djevojčica kod dječaka pubertet počinje oko 14 godine, a ubrzani rast u visinu i težine počinje oko 12,5 godina, promjena glasa, pojava dlaka na licu, povećan rad hipofize i lučenje spolnih hormona... Dječaci kod kojih je pubertet počeo ranije od njihovih vršnjaka su od drugih dječaka gledani kao "stariji brat", i imaju  prednost u odnosu na druge dječake koji nisu na tom nivou biološkog razvoja, međutim, kod njih su primjećeni simptomi depresije i problematičnog ponašanje, dok, kod dječaka kod kojih kasnije počinje pubertet, koji kasnije sazrijevaju, imaju malo samopouzdanja iz tog razloga što njihovi drugari imaju već dlake po licu, po neki već i djevojku, a oni nisu na tom nivou biološkog razvoja, ali je značajno napomenuti da ti dječaci u kasnijem periodu života, tako su pokazala istraživanja, imaju više kreativnosti, tolerantniji su, boljim komunikacijskim vještinama raspolažu...

U ovom periodu zbog povećane agresivnosti, sklonosti opštem negativizmu, velike osjetljivosti i razdražljivosti, rastresenosti sukobljavanje sa svojim vršnjacima, nastavnicima, roditeljima, braćom i sestrama je "normalna" pojava, ali "grupašenje" je  sa istomišljenicima. To je period kad dječaci u nedostatku svog identiteta mogu da zalutaju u društveno nezdrave grupe i dođu u sukob sa zakonom. Obično su to dječaci koji nisu imali dovoljno razumijevanja, podrške, vremena za njihove probleme od strane svojih roditelja u prvom redu, a zatim nastavnika i trenera. Mnogo strpljenja, razumijevanja, vremena na raspolaganju moramo imati, podariti tim pola-pola, pola dječacima-pola odraslima.Sa ovim hoću reći da trener mora da se spusti na nivo dječaka  kako bi mogao da ga razumije i pomogne kao osoba koja je sve to već davno prošla, a isto tako kad dječak priča kao odrasli moramo ga saslušati i uvažiti njegovo mišljenje,ali mu ukazati kako bi bilo bolje, a to bolje se značajno razlikuje. 
Nesrazmejeran rasta tijela u ovom razdoblju dovodi do nedostatka snage prilikom opterećenja, jer tijelo nemože dovoljno da proizvede energije za njegovo maksimalno pokretanje-ubrzanje, ako uzmemo u obzir visinu odnosno dužinu koraka, zbog toga su smanjene koordinacione sposobnosti, preciznost pokreta je narušena, ali isto tako je moguće razvijati aerobne sposobnosti. 

Pošto je motivacija za vježbanje ne baš na visokom nivou, važno je prilikom pripreme treninga u njogovu strukturu uvrstiti vježbe za učenje novih elemenata, uvježbavanje novih elemenata i igranje, i pri tome, opterećenje nesmije preći granicu optimalnog, jer prekoračenje optimalnog opterećenja dovodi do gubljenja dječaka-sportiste, odnosno do njegovog samoisključenja iz organizovanih sportskih aktivnosti. Trener treba da pokuša kroz individualne razgovore, ako se tako nešto dogodi, da otkloniti nastali problem, što nimalo nije jednostavno sa dijecom u pubertetu, i nije uvijek garantovan uspjeh razgovora!
Pažnja, tolerancija, podrška, razumijevanje, dovoljno vremena za razgovore i već smo na pravom putu, jer djeca su kao cvijet, ako ih njeguješ i paziš izrast će u jedan divan cvijet!!!

Socijalno kompetentno dijete

Naučna istraživanja su dokazala da djeca koja učestvuju u organizovanim sportskim aktivnostima, ako posmatramo generalno, su zdravija, postižu bolji uspjeh u školi, više su timski orjentisani i posjeduju razvijenije socijalne vještine, manje konzumiraju alkohol, cigarete i droge...

U prvim godinama života za dijete su najvažniji odnosi u porodici, dok u kasnijem periodu odrastanja važnu ulogu ima odnos sa vršnjacima. 

Međutim, za razvoj socijalne kompetencije dijeteta veoma važnu ulogu ima nastavnik. Škola i razred, sportski kolektiv i sastav-ekipa u kojoj trenira  i nastupa na turnirima, utakmicama omogućuje razvoj socijalne vještine, jer se ostvaruje kontakt sa svojim vršnjacima, starijim i mlađim od sebe, sa većim stepenom usvojenih ili ne usvojenih socijalnih vještina. 

Socijalno kompetentna djeca uvijek mogu da odgovore na neprihvatljivo ponašenje njihovih saigrača, protivničkih igrača, svojih vršnjaka.

Prosocijalno ponašanje predstavlja vid moralnog postupanja koji uključuje društveno  poželjno ponašanje, kao što su dijeljenje s drugima, saradnja i pomaganje, uključujući i tješenje i brigu o drugima (Eisenberg i Mussen, 1989). 

Prosocijalno ponašanje je svaki oblik ponašanja s namjerom povećanja dobrobiti druge osobe (Shaffer  i Kipp, 2010).Izgradnja kvalitetnih odnosa s drugim ljudima i samim sobom doprinosi zdravom razvoju dijeteta. Sposobnost dijeteta da  kontroliše egocentrično, impulzivno i neprimjerno ponašanja je rezultat usvojenih socijalnih vještina. 

U sticanju te sposobnosti sport ima veliki doprinos, jer kroz razna takmičenja dijete stekne sposobnost kontrole emocija, kad igra protiv jačih nauči da savlada strah, ako mora da izađe iz igre ili ne počinje utakmicu kao "starter" shvati da ljutnji nema mjesta, jer i drugi treba da dobiju priliku da pokažu šta znaju. Frustracija nakon izgubljenog finala, ništa nije promijenila, u finalu nismo ni nakon toga pobijedili...

Dokazano je da se socijalna kompetencija podstiče odgojem koji sadrži kombinaciju topline i nadzora, hrabrenja i komunikacije, maksimalnu podršku i poštovanje uz postavljanje jasnih granica što, u tom slučaju, dovodi dijete do velikog  samopouzdanja i socijalne kompetencije. Navešću par citata, koji sami po sebi mnogo govore:

"Odgoj koji se sastoji samo na zahtjevima i savjetima, a ne na primjerima slab je odgoj." Jan Amos Komensky 

"Odgoj je važniji od obrazovanja, odgajati... ni suca ni vojnika, nego čovjeka."Jean-Jacques Rousseau.

"Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje - ono je najplemenitije; odgoj - on je najlakši; iskustvo - ono je najneugodnije."  Konfučije.

U porodici dijete treba podržavati, podsticati i hvaliti, sa time se postiže da dijete ima  jedan pozitivan odnos sa roditeljima. Dijete stvara pozitvnu sliku o samom sebi i prosocijalno se ponaša i razvija pozitivno socijalno funkcionisanje. U suprotnom, djeca pokazuju agresivnost i neprijateljstvo prema drugima, nepoštovanje i nizak nivo prosocijalnog ponašanja.

Socijalne kompetencije možemo podijeliti na sledeće kompetencije:

-sposobnost izgradnje dobrih odnosa

-sposobnost saradnje

-sposobnost upravljanja sukobima i njihovog rješavanja.

Socijalne kompetencije su složene građe i čine ih više specifičnih vještina, ali one se mogu naučiti, što znači mogu se razvijati. Sport je jedan od mogućih načina razvijanja djeteta u svakom pogledu. Učinite na vrijeme najbolje za vaše dijete. 

Senzorna integracija

Pošto ovo o čemu će biti pisano, nije moja stručnost, a smataram da je bitno znati, kako bi u razvoju djece mogli učiniti zajedno mnogo viši, vi kao roditelji i mi kao treneri. Bilo bi dobro da se pročita do kraja, kako bi mogli u budućnosti više obostrano imati uspjeha u vaspitanju i obazovanju vaše i naše djece."Omogućite li vašem djetetu od najranije dobi da se slobodno kreće i istražuje okolinu, te mu ponudite igračke primjerene njegovoj dobi osigurat ćete mu osjetilne integracije neophodne za zdrav razvoj!!!"

Senzorna integracija je proces tijekom kojeg u mozak dolaze senzorne, odnosno osjetilne informacije iz naših osjetila za kretanje, vid, sluh, dodir, okus, njuh… putem moždanih živaca, zatim se obrađuju tako da im damo smisao i onda na njih možemo odgovoriti nekom aktivnošću. Na primjer trčimo parkom, spotaknemo se i pri padu ogrebemo ruke. U ovom primjeru dok smo trčali, u naš mozak je putem živčanih vlakana dolazilo mnoštvo osjetilnih informacija o raznim stvarima koje smo vidjeli, čuli, osjetili…no informacija da je naše brzo kretanje u jednom trenutku prekinuto, bila je važnija od ostalih i zahtijevala je brzi odgovor. Naš je mozak primio informaciju o naglom zaustavljanju, gubitku ravnoteže i opasnosti da udarimo glavom o pod pri padu, pa je poslao poruku rukama da se odmah ispruže prema naprijed. Dakle, primanje informacija iz naših osjetila, njihova interpretacija i pripremanje odgovora – to je senzorna integracija.

Osjetilni sustavi u našem tijelu

Već u petom mjesecu trudnoće razvijen je jedan od najvažnijih tjelesnih osjetilnih sustava – vestibularni sustav. Njegova funkcija je da nam kaže u kojem je položaju naše tijelo u odnosu na Zemljinu silu težu, te u kojem smjeru i koliko brzo se naše tijelo kreće ili jednostavno miruje.Vrlo rano razvija se i proprioceptivni osjetilni sustav čije je zadaća da prikuplja informacije iz naših mišića, tetiva i zglobova, a potom kaže našem mozgu kako se kreću naši udovi i trup, kao i gdje se u prostoru nalaze. Kada vestibularni i proprioceptivni sustavi obavljaju svoj posao dobro i u potpunosti mi imamo dobru kontrolu nad pokretima glave, stabilno vidno polje, dobar mišićni tonus i posturu, sposobni smo održati ravnotežu i općenito uživamo u ljuljanju, vožnji, trčanju i slično. Djeci čija je

senzorna integracija informacija iz vestibularnog i proprioceptivnog tjelesnog sustava loša, vrlo je zahtjevno hodati bez spoticanja ili sudaranja sa ljudima ili stvarima, mirno sjediti na stolcu, nogom udariti loptu, skočiti u more, voziti bicikl, zavezati vezice na tenisici ili snaći se u prostoru nove škole.Dobro funkcioniranje vestibularnog sustava presudno je i za razumijevanje svega što gledamo, dakle razumijevanje informacija koje primamo vizualnim sustavom. Naše oči neselektivno primaju vizualne informacije iz okoline, kao što to radi fotoaparat, no da bi to u što očima gledamo za nas imalo neko značenje, nužno je da znamo u kojem je odnosu sa našim tijelom. Djeca koja imaju dobar vid, a istovremeno im je teško prepisati riječi sa školske ploče u bilježnicu, čitati tekst bez da se „izgube“ među redovima ili svaki put napisati slovo B okrenuto na desnu stranu, vrlo vjerojatno imaju poteškoće u funkcioniranju vestibularnog sustava.

Taktilni osjetilni sustav prima informacije iz kože, ali iako koža prekriva čitavu površinu našeg tijela, na nekim dijelovima imamo neusporedivo više receptora (stanice koje primaju podražaje) nego na ostatku tijela. Dijelovi kože koji su najosjetljiviji za taktilne informacije su jezik, usne, lice i glava općenito, jagodice prstiju i dlanovi, te stopala. Poteškoće u senzornoj integraciji informacija iz taktilnog sustava mogu kod djece dovesti do izbjegavanja grljenja i maženja, igre u kojoj se mogu zaprljati, stajanja u redu ili gužvi, velik otpor pri češljanju ili šišanju, kao i rezanju noktiju, ali i pretjerane potrebe da sve diraju, pregrube igra u kojoj ozljeđuju sebe, druge ili potrgaju igračke, ne obraćanje pažnje na obrnuto obuvene cipele i slično.

Auditivni sustav prima informacije o svemu što mi čujemo. Poteškoće u senzornoj integraciji auditivnih informacija očituju se kod djece kao pretjerano obraćanje pažnje na uobičajene vrlo tihe zvukove, kao što je zujanje klima-uređaja ili kucanje sata, zatim strah i pokrivanje ušiju kod naglih glasnih zvukova kao što je paljenje usisavača ili radija, nemogućnost održavanja usmjerene pažnje zbog zvukova iz okoline kao što je šuškanje ili pad olovke na pod, zvuk vjetra ili kiše izvana i slično. S druge strane djeca se mogu ne odazivati na svoje ime ili ne reagirati na verbalne upute, ostavljati dojam da ne čuju dobro.

Gustativni osjetilni sustav zadužen je za okusne i informacije o teksturi hrane. Neke od poteškoća u ovom području su: izbirljivost u smislu jedenja samo nekih vrsta hrane, ili samo hrane koja je pasirana, usitnjena, kremasta; zatim otežano žvakanje i gutanje, odbijanja pranja zubi i odlazaka zubaru, kao i jedenje izrazito hladne ili vruće te prezačinjene hrane, često sisanje i žvakanje odjeće, prstiju, kose i slično.

Olfaktorne informacije primamo njuhom. Neka djeca iznimno su osjetljiva na mirise pa tako izbjegavaju ljude koji nose parfem ili prostorije u kojoj se kuha ili jede hrana, ali isto tako mogu imati veliku potrebu mirisati intenzivne mirise, poput sredstava za čišćenje, lakova, smeća i slično.

Poteškoće senzorne integracije dovode do raznih poteškoća u ponašanju, socijalizaciji, emocionalnoj stabilnosti, koncentraciji, samostalnosti i učenju.

Orginalni tekst: Vesna Vurušić prof.rehabilitator

                                                                                                  Slike uzete sa Google

Fleksibilnost

Sposobnost izvođenja pokreta maksimalnom amplitudom u jednom ili više zglobova bez posljedica nazivamo fleksibilnost. Fleksibilnost je važna kod izvođenja težih elemenata tehnike kretanja kako sa loptom tako i bez lopte. Utiče na smanjenje broja povreda. Koeficijent urođenosti je veoma nizak. Idealan period za razvoj fleksibilnosti je između 10-14 godine, jer u tom periodu djeca intenzivno rastu.

Međutim, vježbe fleksibilnosti njima ne pričinjavaju zadovoljstvo, sa jedne strane zbog već istegnutih mišića od procesa rasta tijela, a sa druge strane zbog "ludih godina" puberteta. Mnogo ima djece u tom uzrastu gdje su im mnoge vježbe "dosadne". Zato vježbe fleksibilnosti treba realizovati vježbama koje će biti dinamične, po mogućnosti u formi igre, gdje će biti dodate vježbe fleksibilnosti, ili u tehniku vođenja lopte se može više različitih vježbi fleksibilnosti integrisati. Vježbe fleksibilnosti koje su statične za djecu, većinu, su "dosadne" i zato ih treba maksimalno izbjegavati.
Različiti sportovi zahtjevaju u različitim zglobovima fleksibilnost, što znači ne može se reći da je fleksibilnost opšta sposobnost cijelog lokomotornog sistema, nego specifična u određenom zglobu ili skupu zglobova.

Izolovano je više dimenzija u području fleksibilnosti i to:
-aktivna, amplituda u zglobu se postiže uz pomoć snage vlastitih mišića,
-pasivna, amplituda pokreta postiže se uz pomoć partnera ili nekog drugog spoljnog opterećenja,
-statička, sportista zadržava postignutu amplitudu pokreta,
-dinamička, maksimalna amplituda se postiže više puta na dinamičan način,
-lokalna, fleksibilnost u jednoj topološkoj regiji,
-globalna, istovremena fleksibilnost skupa zglobova u svim topološkim regijama.
Optimalno razvijena fleksibilnost je potreban fudbalerima za izvođenje svih složenijih pokreta. Razvoj fleksibilnosti možemo ostvariti samo ako postižemo maksimalane pokrete u svim ravnima. Nivo razvijanosti brzine, snage, koordinacije i tehnike u fudbalu direktno je povezana sa razvijenošću fleksibilnosti, jer funkcionalnost našeg mišićnog sistema direktno utiče na ukupnu sposobnost fudbalera.

U trenažnom ciklusu fleksibilnost treba da bude sastavni dio svake trenažne jedinice, do 12 godine što više kroz razne igre i u kombinaciji sa  tehnikom razvijati fleksibilnost, nakon 12 godine, 8-12 standardnih vježbi fleksibilnosti u uvodnom dijelu treninga realizovati. Razvoj fleksibilnosti moguć samo u potpuno odmornom stanju. Ubrzava proces oporavka fudbalera.
Za poboljšanje fleksibilnosti najbolje su vježbe istezanja. Razlikujemo tri osnvna tipa vježbi istezanja: 1. statičko istezanje, sastoji se od vježbi kojim se dio tijela istrže lagano, bez eksplozivnih pokreta i djelovanja neke strane sile na dio tijela koji se isteže, do maksimalnog položaja  u kome se zadržava pokret 10-30 sec. u zavisnosti kada se isteže, na početku ili na kraju treninga. 2.balističko istezanje, podrazumijeva dinamičke, eksplozivne pokrete do krajnje amplitude, gdje pokretanje segmenta tijela izaziva istezanje mišića. 3.metoda proprioceptivne nervnomišićne fascilitacije podrazumijeva maksimalnu izometričnu kontrakciju mišića neposredno prije nego što se mišić isteže na isti način kao kod statičkog istezanja.
U fudbalu se česte povrede prepona (primicači/odmicači) i skočni zglob. Povećanjem nivoa fleksibilnosti kod fudbalera-sportista znatno se smanjio broj navedenih povreda. Jednostavnim testom

možemo utvrditi na kojem je stepenu fleksibilnost prepona. Fudbaler-sportista stane na jednu liniju i razmiče noge u jednu i drugu stranu do krajnje granice. Kukovi moraju biti okrenuti naprijed, i nesmiju biti ukrivljeni-ukošeni. Ako je ugao koji čine noge sportiste u tom položaju manji od 90 stepeni, fleksibilnost je na veoma niskom nivo. Mora se popraviti, jer u suprotnom velika je mogućnost povrede tog sportiste.
                                                                                 Slike uzete sa Google

Preciznost

Sposobnost da se pogodi određeni statički ili pokretni cilj na određenoj udaljenosti gađanjem ili ciljanjem obilježava se kao motrička sposobnost preciznost.
Veliki je koeficijenat urođenosti. Razvoj preciznosti je moguć još u predškolskom uzrastu djece.
Preciznost dostiže svoj maksimum oko 25 godine starosti, usporenje razvoja je oko 16 godine. Najbolji rezultati se dostižu u periodu od 18-25 godine života.
Za fudbalsku igru je veoma važna, jer mnogo
puta se desilo da igrača na utakmici ima mnogo prilika za gol, sve uradi perfektno i na kraju promaši okvir gola-vrata. O preciznosti se malo govoru, kao samostalnom motoričkoj sposobnosti, ali ona je u mnoge vježbe integrisana. Od dodavanja lopte, gađanje gola, odbijanje lopte iz vazduha, gađanja čunja(piole) itd. U modernom fudbalu, timovi koji imaju veliki postotak tačnih dodavanja i udaraca u okvir gola su vrhunski timovi. Prostotak tačnih dodavanja lopte, vrhunskih timova  u ligi šampiona za takmičarsku sezonu 2017/2018 grupna faza, iznosi prosječno od 88-90%, s toga je jako bitno što više igara, formi igara u plan i program ubaciti, kako bi u budćnosti imali fudbalere koji pogađaju
nebranjeni dio gola, a ne semafor iza gola.Samo velikim brojem ponavljanja možemo uticati razvojno na ovu motoričku sposobnost, ali obavezno tokom vježbanja gađanja gola,čunja, saigrača, ... vježbu izvoditi i lijevom i desnom, nogom i rukom.
Preciznost se može podijeliti na:
-preciznost ciljanjem,
-preciznost gađanjem

                                     Slike uzete sa Google

Ravnoteža

Održavanje stabilnog položaja tijela, suprostavljanja gravitacionim silama u različitim položajima i pokretima predstavlja motoričku sposobnost koja se naziva ravnoteža. Sposobnost koja je kompleksna, jer u sebi sadrži psihološke, fiziološke i biomehaničke komponente.

  Svjesno ili nesvjesno, u stanju mirovanja ili kretanja, cikličnog ili acikličnog kretanja uključena je sposobnost održavanja ravnoteže u datim okolnostima.
U organizmu funkciju prenošenja nadražaja do senzornog područja u tjemenom režnju kore velikog mozga koja omogućava održavanje ravnoteže vrše receptori. Znači receptori su stanice koje se nalaze u mišićima, zglobovima i tetivama i prenose nadražaj. Veoma važan receptor je koji registruje smjer djelovanja sile gravitacije i sile koja nastaje ubrzanjem i usporenjem, prilikom promjene brzine kretanja. Najčešće se pominje u održavanju ravnotež tijela vestibularni receptor u unutrašnjosti uha. Međutim, za održavanje ravnoteže značajni su unutrašnji i spoljni receptori.

Koeficijent urođenosti je veoma visok. Sa razvojem treba početi još u predškolskom uzrastu djece.

Ravnotežu možemo podijeliti na osnovu položaja i stavova tijela prilikom izvođenja motoričkog kretanja:
-stabilna, razni položaji tijela u visu. Oslonac je iznad težišta tijela.
-labilna, kada se sportista kreće po čvrstom tlu. Tijelo je iznad tačke oslonca.
-indiferentana, rijetko je prisutna u sportskim aktivnostima, osim gimnastike. Težište tijela u tački oslonca.
Za većinu sportskih grana, tako i za fudbal su bitni stabilni i labilni ravnotežni položaji. Pošto na održavanje ravnoteže imaju uticaj i fotoreceptori, ravnotežu možemo podijeliti na:
-na ravnotežu sa vizuelnim kontaktom (otvorenih očiju)
-na ravnotežu bez vizuelnog kontakta (zatvorenih očiju)

Na osnovu kretanja bi mogli dalje ravnotežu podijeliti na:
-statičku ravnotežu, kad tijelo miruje i sile koje djeluju na narušavanje ravnotežnog položaja tijla i sile koje održavaju u ravnoteži položaj tijela su izjednačene
-dinamička ravnoteža, kada se tijelo kreće ciklično ili aciklično, i mijenjanjem položaja tijela u kretanju, naginjanjem naprijed, nazad ili u stranu održava tijelo u ravnotežnom položaju i produžuje kretanje.
Statička i dinamička ravnoteža su značajno povezani sa motoričkim sposobnostima koordinacijom i sangom.
                                                                                Slike uzete sa Google