Koordinacija je mnogo kopleksna sposobnost koju je zbog toga nemoguće precizno mjeriti. Za razvoj opšte kooredinacije izdvojene su neke kondicione sposobnosti na osnovu kojih možemo urediti kooredinacioni sadržaj kojim ćemo moći uticati na optimalni razvoj opštih koordinacionih sposobnosti.
Sposobnosti kao što su: -ravnoteža, -kinestetička osjetljivost, -izjednačeno kretanja, -brzina reakcije, -orjentacija u prostoru, -sinhronizacija pokreta, -osjećaj za ritam, mogu značajno da utiču na optimalan razvoj koordinacionih sposonosti.
Vježbama za razvoj tehničko-taktičkih elemenata razvijamo specifičnu i situacionu koordinaciju.
Faza predpuberteta (faza incijacije) je faza biološkog razvoja djeteta u kojoj dijete usvaja veliki broj pokreta, rješava brzo postavljene kretne zadatke. U ovom periodu što više različitih pokreta, koji su optimalni za njihov biološki razvoj. Dosadne i monotone vježbe izbjegavati, jer djeca vole da uče kroz igru. Hoće da se igraju.
Načela prema kojim se izvodi trening koordinacije su: -od poznatog ka nepoznatom, -od lakšeg prema težem, -od jednostavnog ka složenijem, -od sporijeg ka bržem (moramo prvo usvojiti pravilan pokret!!! Jer samo takav pokret nam garantuje maksimalan razvoj brzine tog pokreta), -kod usvojenih pokreta , ubacivati ometajuće faktore u toku izvođenja vježbe, čime ćemo postići veću koncentraciju u toku izvođenja vježbe, različitost vježbi, veće interesovanje djece za učestvovanje u vježbi.
Kod uvođenja ometajućih faktora u vježbu ne treba pretjerivati, jer je cilj da svi usvoje vježba! Povećavati zahtjeve sa njihovim mogućnostima.
U razvoju koordinacije koristimo metodu ponavljanja sa intervalima odmora. Odmor je bitan jer tokom izvođenja vježbi uključeno je više regulacionih centara nervnog sistema koji djeluju sinhronizovano sa perifernim dijelovima lokomotornog sistema, što dovodi do njihovog brzog zamora i opadanja koordinacionih sposobnosti. Interval odmora utiče na obnavljanje mentalne energije koja pozitivno utiče na koncentraciju, pažnju, kontrolu izvođenja pokreta. Prilikom rada na razvoju koordinacije, sa radom treba prekinuti ako se pokreti ne mogu izvoditi pravilno, što znači da je pauza bila kratka, intenzitet ili obim preveliki! Bilo prejako.
Vježbe koordinacije treba izvoditi na početku treninga! Najbolje po završetku zagrijavanja, u trajanju 10-15 minuta za mlađe kategorije, s tim što vježbu treba usvojiti, ali ne treba vježbu dovoditi do automatizma, nego što više različitih vježbi, čime će dijete da usvoje što više različitih kretnih struktura, da nauči što više kretnih struktura koje u kasnijem periodu treba dovesti do automatizma. Predhodna rečenica se odnosi na opštu koordinaciju.
Razne mogućnosti prirodnih oblika kretanja, promjene u smjeru kretanja, promjene u startnoj i završnoj poziciji, ograničavanje vremena za izvođenje zadatka, promjena vrste signala, promjena opterećanja, promjena okoline (veličina terena, podloga), promjena ravnotežnih položaja,...
Koordinacijska pripremljenost djeteta od 12 godina treba da bude 90% od ukupne pripremljenosti odraslog čovjeka. U tom periodu usvojenost koordinacijskih sposobnosti kao i antropološka obilježja, su veoma različita od djeteta do djeteta, što daje značaj individualnom treningu u tom uzrastu.
"Dobro je ovo sve radio, super mu je išlo, a u zadnje vrijeme je nespretan, nezgrapan, mlitav, nema od njega ništa..." to su često komentari roditelja, kad ima djeca "zagaze" u pubertet, a nažalost i nekih trenera. To je period kad djeca rastu od 10-12 cm. godišnje, estremiteti posebno rastu, gubi se disbalans, odnos određenih dijelova tijela i sistema je narušen, zato se događa da su djeca nespretna, bez snage da izvedu neki pokret koji su u predhodnom periodu, prije rasta tijela, izvodili bez problema. U tom periodu ponekad dolazi do pada koordinacionih sposobnosti, a u svakom slučaju dolazi do njihovog usporenja.
Ovaj period ima za cilj održavanje već usvojenih-postignutih kooredinacionih sposobnosti, gdje vježbe treba birati tako da se mogu bez problema izvoditi pokreti zahtijevane vježbe. Za djecu koja imaju ubrzan rast svaki napredak u usvajanju novih koordinacionih elemenata veliki je uspjeh. Treba ih u toku vježbanja podržavati i stimulisati pozitivnim komentarima, kako ih ne bi izgubili na određeni period ili u gorem slučaju zauvjijek.
Djeca koja nemaju tako veliki tjelesni rast u pubertetu mogu da postižu napredak u usvajanju koordinacionih elemenata, odnosno ovaj period kod njih se može označiti da je bio razvojnog karaktera.
