Trener u ovom periodu razvoja djece nema više trening sa malom djecom, nego djecom koja su već napravila korak naprijed i već su navikla na trening-druženje i igranje. Ovo je prelazni period u kojem djeca lagano prelaze sa perioda igranja na period učenja.Djeca od 9-10 godina imaju potrebu za stalnim kretanjem i igranjem. Ta velika želja za igranjem omogućuje treneru da koncipira trening koji će u sebi sadržati mnogo raznih kretanja-pokreta. Za optimalan trening potrebno je sve te kretne strukture uklopiti u forme igre, jer one imaju veoma veliki motivacioni efekat na samu djecu. Tako da se u treningu postiže maksimalan učinak većine djece. Ona žele da uče!!! Hoće nove elemente sa loptom, hoće nove pokret da nauče, ali isto tako hoće svima da pokažu da su nešto razumjeli, odnosno da izvedu neki pokret bez ili sa loptom i svima daju do znanja da su to naučila.
Može se primjetiti na njima koliko su srećni kad nešto urade ispravno! Trener bi trebao da ih nagradi sa pohvalom za naučeno i da ih motiviše za nove elemente obuke, i naglasiti da samo upornim ponavljanjem će doći do savršenog izvođenja.Pošto imaju veliku želju za igrom i međusobnim nadmetanjem, a sva djeca nisu na istom nivou kvaliteta, odnosno nisu sva "talentovan" igre treba da budu sa malim brojem igrača, gdje će se motivisati i pobjednici i poraženi. Pobjednici da može još bolje, a poraženi da ispravime greške i sledeću igru će oni dobiti. Treba tako ekipe sastavljati, da svako dijete može da u nekoj igri bude pobjednik, jer nećete morati da od njih pravite pobjednike kad budu igrali u starijim kategorijama što će biti veoma teško ili bolje rečeno nemoguće. Pobjednički mentalitet treba razvijati od početaka treniranja, ali i fair play! Za razliku od predhodne kategorije djeca postaju pažljivija u ovom uzrastu, bolje razumiju trenerova objašnjenja, situacije u igri bolje rješavaju, više imaju samopouzdanja i pokušavaju ono što su naučila da pokažu što ih motiviše još više u igri. Trener treba da im daje svojom podrškom još više samopuzdanj, jer samo tako će ga zadržati. U kasnijem razvoju, ako imamo izuzetno brzog igrača, koji je brži od protivnika, ili protivničke zadnje linije, ako nema dovoljno samopouzdanja njegova brzina nikada neće biti maksimalno iskorištena u fazi napada, jer on jednostavno mnogo puta neće ni pokušati da pretrči sporije igrače i ugrozi protivnički gol.
Mnoga djeca u ovom uzrastu, loptu nebi nikom predali-dodali, odigrali pas, nego bi samo driblala i gledala ispred sebe! Međutim, sva ta djeca imaju svoje idole, Ronaldo, Mesi, Nejmar... i oni se identifikuju sa njima, što je dobro, jer će željeti da nauče driblinge od njih, i tako sami napredovati. Što je dobro, a takođe je dobro da možemo lakše uticati na djecu, da bi i ona odigravala loptu kad je neko u boljoj poziciji da postigne gol ili sačuva posjed lopte. Treba im dati primjer kad oni driblaju, ali i kad oni odigravaju loptu, i zato su najbolji. Imaće mnogo vići uticaj na djecu nego kažnjavanje sa brojem dodira, što je po mom mišljenju pogrešno jer kreativnost djeteta biće sputavana. Na stadione se ide zbog kreativnih igarača!Ovo je idealan period za veliki napredak u tehnici i koordinaciji, jer djeca u ovom uzrastu imaju dobru kontrolu nad vlastitim tijelom, zbog unutrašnje uravnoteženosti,
Nastavlja se...
