Snaga
Snaga se kod fudbalera ispoljava kao sposobnost za savladavanje otpora illi suprotstavljanje otporu naprezanjem-kontrakcijom mišića. Koeficijenat urođenosti je 50 %.
Razvoj snage kod mladih fudbalera treba da bude u drugom planu. Organizovani rad na razvoju snage kod mladih fudbalera treba da počne tek od 15 godine (R.Radosav: Teorija i metodika fudbala), dok njemački autori preporučuju tek od 17 godine (H-V. Hartvig, V-R. Miler, H.Štokhauzen: Pomoć za rad trenera-obrazovanje u fudbalu), odnosno brzinsku snagu i izdržljivost u snazi od 16 godine, a maksimalnu snagu od 18 godine (G.Bauer: Fudbal).
Mogućnost povećanja snage je do 22 godine života, a po nekim autorima i do 30 godine starosti odnosno 35 godine života.
Na osnovu akcionih faktora snagu dijelimo na:
Dok, na osnovu topoloških regija snagu možemo podijeliti na:
U modernom fudbalu najviše se traži eksplozivna snaga, odnosno brzinska snaga (G.Bauer: Fudbal)
Vježbe snage za djecu?! Da li smijemo raditi ili ne?! Naravno da smijemo, ali nesmijemo opterećivati kičmeni stub. Sve vježbe snage treba raditi kroz igru, jer ćemo postići mnogo veći efekat.
Trening snage za djecu je kompleksan, jer on mora da objedini igru, koja neće sputavti njihovu energiju, njihovu potrebu za kretanjem i optimalno opterećenje kojim će se razvijati komponente snage. Forme igre treba da sadrže momente u kojima će djeca morati da savladaju-nadvladaju datu situaciju vlastitom snagom. Moramo voditi računa o izboru vježbi i trajanju kako nebi djecu preopteretili, i odmah ćemo imati mnogo manje zadovoljstva na njihovom licu, a ako tu grešku napravimo više puta, onda ćemo brzo smanjiti broj djece, jer više nema uživanja u igri. Trener nekad mora da ima 7 godina da bi mogao da razumije dijete koje upravo ima samo 7 godina.
Djeca su opterećena informacionom tehnologijom, jer se nivo igrica doveo gotovo na stvarni nivo, a ne na imaginarni nivo. Sve manje se djeca igraju na otvorenom, bave se nekim sportom. U školama za ovaj način života u kojem naša djeca odrastaju, 2 sata fizičkog vaspitanja jako je malo. 5 sati sedmično bi bilo optimalno. Većina djece ima ravna stopala ili u velikoj mjeri spuštana stopala, koja su na granici normalnog, kifoza, lordoza, skolioza... Više bol u donjem dijelu leđa nije vezano samo za odrasle osobe, nego sve više ima djece koja osjećaju bol u donjem dijelu leđa. Jer, mnogo djece kažu da imaju 1000 prijatelja! Naravno, na fejsu!
Kad uzmemo sve ovo gore navedeno u obzir, znači nije pitanje da li se smije raditi na snazi kod djece, odgovor je da se apsolutno mora raditi kako bi disbalans mišića popravili-izjednačili, i kako bi imali zdravu djecu, a ako još budu napredna u obuci imaćemo i fudbalere. Na silu se ne može stvoriti fudbaler. Ko radi planski, poštuje program i edukuje se svakodnevno, dočekat će dan kad će se pojaviti neki dječak ili djevojčica koji će sve to savladati što je planirano u obuci tehničko-taktičkih elemenata i razvoju motoričkih sposobnosti i karakternih osobina. Ona će u modelu za njihov uzrast uvijek imati najbolje ocjene. Znači tragati za talentovanom djecom ili čekati jednostavno da se pojave, a nikako na silu stvarati, jer je nemoguće.
Moderan fudbal je atletika, gdje koristimo svoje intelektualne sposobnosti. Sport koji obiluje sa mnogo trčanja, skokova, duela, gdje se zahtijeva veća snaga i umijeće od protivnika, zaustavljanja, brza promjena pravca, padanja, odbijanje lopte nogom, glavom, blokiranje udarca na gol itd.
Uvijek se naglašava koliko je bitna tehnika, na nju nadograđujemo taktiku, ako nema dobre tehnike nema ni taktike, ali ako nema snage, nema tehnike, nema taktike, nema psihičke stabilnosti. Kontinuitet je bitan i u razvoju snage, a ne samo tehnike, a kasnije i taktike, jer djeca se nedovoljno kreću u slobodno vrijeme.
Sa djecom do 11 godina bi trebala razvijati snagu kroz razne elementarne igre, gdje je sav teret njihovi kilogrami, skakutanja, hodanja u čučnju, preskakanja, hodanje četveronoške itd., ali ne pretjerat!!! Vježbe kojima će se jačati mišići trupa i ramenog pojasa trebale bi bit u prvom planu.
Za djecu od 11/12 godina možemo uključiti vježbe u kojima moraju savladavati lagani otpor, ali moramo voditi računa da nedođe do umora djeteta prilikom izvođenja vježbe što će se odmah manifestovati u kvalitetu izvođenja, i povećava se mogućnost povrede. Statičke vježbe negativno utiču na djecu, zbog toga što djeca nemaju razvijen mišićni sistem koji bi mogao vježbu da izdrži. Zato treba izabrati vježbe stabilizacije koja će djeca izvoditi, ali vježba smije da traje od 5-10 sec. maksimalno. Vježbe demonstrirati, kako bi se izbjeglo gubljenje vremena, a djeca najbrže uče kad im se pokaže vježba, a ne dugo opisuje,objašnjava. Koordinaciju treba integrisati u pojedine vježbe snage, gdje je to moguće, jer se zajedno postiže razvoj koordinativnih i snažnih sposobnosti, npr. preskakanje sajle. Tijelo se navikava savladavanjem određnog otpora izvođenje koordinativnog pokreta u otežanim uslovima. Preskakanje prepona ili drugih pomoćnih sredstava nedoprinosi samo razvoju snage, skočnosi, ili odraza, bilo u daljinu ili visinu, nego i održavanju ravnoteže. Kad preskočimo preponu, doskok je na jednu nogu, a da bi održali ravnotežu, mi trebamo upotrijebiti snagu mišića cijelog tijela. Razne vježbe na vučenja sa saigračem mogu imati motivirajući efekat, ali takođe utiču na razvoj snage djeteta.
Moramo voditi računa o djeci koja imaju višak kilograma. Ona će se brzo osjećati preopterećena! Vježbe i trajanje vježbi moramo prilagoditi svakom djetetu, jer djeca su različito razvijena u ovom uzrastu. Kontinuiranim radom te razlike će se smanjivati, a djeca će raspolagati sve većom snagom.
Uglavnom je pisano šta raditi, a evo sad par stvari šta ne bi smjeli raditi, ili nije preporučeno da se radi sa djecom:
Razvoj snage kod mladih fudbalera treba da bude u drugom planu. Organizovani rad na razvoju snage kod mladih fudbalera treba da počne tek od 15 godine (R.Radosav: Teorija i metodika fudbala), dok njemački autori preporučuju tek od 17 godine (H-V. Hartvig, V-R. Miler, H.Štokhauzen: Pomoć za rad trenera-obrazovanje u fudbalu), odnosno brzinsku snagu i izdržljivost u snazi od 16 godine, a maksimalnu snagu od 18 godine (G.Bauer: Fudbal).
Mogućnost povećanja snage je do 22 godine života, a po nekim autorima i do 30 godine starosti odnosno 35 godine života.
Na osnovu akcionih faktora snagu dijelimo na:
- maksimalnu,
- eksplozivnu,
- statičku,
- repetitivnu snagu.
Dok, na osnovu topoloških regija snagu možemo podijeliti na:
- snagu ruku i ramenog pojasa,
- snagu trupa,
- snagu ruku.
- maksimalnu snagu,
- brzinsku snagu,
- izdržljivost u snazi.
- maksimalnim i submaksimalnim opterećenjem (85-100% od maksimuma, moguće 1-3 ponavljanja u seriji, odmor između serija 3-5 minuta).
- Ponavljanjem vježbi do otkaza (40-60% od maksimuma, brzim izvođenjem pokreta dobija se na brzinskoj snazi, koriste se rekviziti menje težine, ali sa maksimalnom brzinom izvođenja.
U modernom fudbalu najviše se traži eksplozivna snaga, odnosno brzinska snaga (G.Bauer: Fudbal)
Vježbe snage za djecu?! Da li smijemo raditi ili ne?! Naravno da smijemo, ali nesmijemo opterećivati kičmeni stub. Sve vježbe snage treba raditi kroz igru, jer ćemo postići mnogo veći efekat.
Trening snage za djecu je kompleksan, jer on mora da objedini igru, koja neće sputavti njihovu energiju, njihovu potrebu za kretanjem i optimalno opterećenje kojim će se razvijati komponente snage. Forme igre treba da sadrže momente u kojima će djeca morati da savladaju-nadvladaju datu situaciju vlastitom snagom. Moramo voditi računa o izboru vježbi i trajanju kako nebi djecu preopteretili, i odmah ćemo imati mnogo manje zadovoljstva na njihovom licu, a ako tu grešku napravimo više puta, onda ćemo brzo smanjiti broj djece, jer više nema uživanja u igri. Trener nekad mora da ima 7 godina da bi mogao da razumije dijete koje upravo ima samo 7 godina.
Djeca su opterećena informacionom tehnologijom, jer se nivo igrica doveo gotovo na stvarni nivo, a ne na imaginarni nivo. Sve manje se djeca igraju na otvorenom, bave se nekim sportom. U školama za ovaj način života u kojem naša djeca odrastaju, 2 sata fizičkog vaspitanja jako je malo. 5 sati sedmično bi bilo optimalno. Većina djece ima ravna stopala ili u velikoj mjeri spuštana stopala, koja su na granici normalnog, kifoza, lordoza, skolioza... Više bol u donjem dijelu leđa nije vezano samo za odrasle osobe, nego sve više ima djece koja osjećaju bol u donjem dijelu leđa. Jer, mnogo djece kažu da imaju 1000 prijatelja! Naravno, na fejsu!
Kad uzmemo sve ovo gore navedeno u obzir, znači nije pitanje da li se smije raditi na snazi kod djece, odgovor je da se apsolutno mora raditi kako bi disbalans mišića popravili-izjednačili, i kako bi imali zdravu djecu, a ako još budu napredna u obuci imaćemo i fudbalere. Na silu se ne može stvoriti fudbaler. Ko radi planski, poštuje program i edukuje se svakodnevno, dočekat će dan kad će se pojaviti neki dječak ili djevojčica koji će sve to savladati što je planirano u obuci tehničko-taktičkih elemenata i razvoju motoričkih sposobnosti i karakternih osobina. Ona će u modelu za njihov uzrast uvijek imati najbolje ocjene. Znači tragati za talentovanom djecom ili čekati jednostavno da se pojave, a nikako na silu stvarati, jer je nemoguće.
Moderan fudbal je atletika, gdje koristimo svoje intelektualne sposobnosti. Sport koji obiluje sa mnogo trčanja, skokova, duela, gdje se zahtijeva veća snaga i umijeće od protivnika, zaustavljanja, brza promjena pravca, padanja, odbijanje lopte nogom, glavom, blokiranje udarca na gol itd.
Uvijek se naglašava koliko je bitna tehnika, na nju nadograđujemo taktiku, ako nema dobre tehnike nema ni taktike, ali ako nema snage, nema tehnike, nema taktike, nema psihičke stabilnosti. Kontinuitet je bitan i u razvoju snage, a ne samo tehnike, a kasnije i taktike, jer djeca se nedovoljno kreću u slobodno vrijeme.
Sa djecom do 11 godina bi trebala razvijati snagu kroz razne elementarne igre, gdje je sav teret njihovi kilogrami, skakutanja, hodanja u čučnju, preskakanja, hodanje četveronoške itd., ali ne pretjerat!!! Vježbe kojima će se jačati mišići trupa i ramenog pojasa trebale bi bit u prvom planu.
Za djecu od 11/12 godina možemo uključiti vježbe u kojima moraju savladavati lagani otpor, ali moramo voditi računa da nedođe do umora djeteta prilikom izvođenja vježbe što će se odmah manifestovati u kvalitetu izvođenja, i povećava se mogućnost povrede. Statičke vježbe negativno utiču na djecu, zbog toga što djeca nemaju razvijen mišićni sistem koji bi mogao vježbu da izdrži. Zato treba izabrati vježbe stabilizacije koja će djeca izvoditi, ali vježba smije da traje od 5-10 sec. maksimalno. Vježbe demonstrirati, kako bi se izbjeglo gubljenje vremena, a djeca najbrže uče kad im se pokaže vježba, a ne dugo opisuje,objašnjava. Koordinaciju treba integrisati u pojedine vježbe snage, gdje je to moguće, jer se zajedno postiže razvoj koordinativnih i snažnih sposobnosti, npr. preskakanje sajle. Tijelo se navikava savladavanjem određnog otpora izvođenje koordinativnog pokreta u otežanim uslovima. Preskakanje prepona ili drugih pomoćnih sredstava nedoprinosi samo razvoju snage, skočnosi, ili odraza, bilo u daljinu ili visinu, nego i održavanju ravnoteže. Kad preskočimo preponu, doskok je na jednu nogu, a da bi održali ravnotežu, mi trebamo upotrijebiti snagu mišića cijelog tijela. Razne vježbe na vučenja sa saigračem mogu imati motivirajući efekat, ali takođe utiču na razvoj snage djeteta.
Moramo voditi računa o djeci koja imaju višak kilograma. Ona će se brzo osjećati preopterećena! Vježbe i trajanje vježbi moramo prilagoditi svakom djetetu, jer djeca su različito razvijena u ovom uzrastu. Kontinuiranim radom te razlike će se smanjivati, a djeca će raspolagati sve većom snagom.
Uglavnom je pisano šta raditi, a evo sad par stvari šta ne bi smjeli raditi, ili nije preporučeno da se radi sa djecom:
- da nose jedan drugog
- da dižu teret iznad glave
- da izvode pliometrijske vježbe na tvrdoj podlozi
Slike uzete sa Google.ba
